Franjo Tuđman izborio je međunarodno priznanje Hrvatske. Stipe Mesić umirovio je generale koji su se poželjeli baviti politikom.
Ivo Josipović dovukao je srbijanskog predsjednika Borisa Tadića u Vukovar da se pokloni žrtvama Ovčare. Kolinda Grabar-Kitarović uporno je gurala Inicijativu tri mora i iznimno se vješto na samitima NATO-a uspijevala progurati u prve redove, što bliže Donaldu Trumpu. Do sada svaki je hrvatski predsjednik napravio nešto po čemu će ga nacija pamtiti.
A Zoran Milanović?
U tri godine od svoje inauguracije on se samo - dobro svađao. Nije mu pritom bilo pretjerano važno tko se nalazio s druge strane: nesposobni HDZ-ovi ministri, renomirane nevladine udruge, lijevi intelektualci, oporbeni političari, predstavnici Srba u Hrvatskoj ili novinari. Gazio...