Srpska pravoslavna crkva je, posebno nakon "specijalne molitvene operacije" u Crnoj Gori, glavna udarna igla na području bivše Jugoslavije u širenju "srpskog sveta", projekt donedavno zvan velika Srbija.
Čak ni aktualni srpski patrijarh, mizoginičar Porfirije, to ne krije, pa ni pred svojim "zagrebačkim krugom" koji je stvorio mit o njemu kao progresivnom, tolerantnom, inkluzivnom crkvenom poglavaru na kojeg bi se hrvatski biskupi trebali ugledati. A mi "nacionalisti i natražnjaci" smo od početka upozoravali da je Porfirije tek nevješto umiveni kontinuitet pravoslavne "teologije simfonije", u kojoj pravoslavlje, od Rusije do Srbije, samo sebe deklarira kao produženu ruku bilo ruske, bilo srpske politike nekoć i danas, od Ukrajine do Crne Gore.
Posebnu revnost ove dvije crkve...