Hrvatskom pravosuđu osam godina nije bilo dovoljno da sudski pravomoćno razriješi kazneni predmet, odnosno tužbu za klevetu koju je još u rujnu 2015. godine protiv Andrije Hebranga podnio Josip Manolić.
Bivši hrvatski premijer s početka 90-ih, jedan od osnivača HDZ-a te hrvatski obavještajac i bivši visokopozicionirani pripadnik UDBA-e, koji je u ožujku ove godine proslavio 103. rođendan, tužbu je podnio protiv svojeg nekadašnjeg stranačkoga kolege i bivšeg ministra zdravstva te potpredsjednika Sanaderove Vlade, a sve zbog izjava koje je on izgovorio u emisiji “Bujica” prikazanoj na Osječkoj TV 10. lipnja 2015. godine.
Likvidacije u Lugu
Hebrang je čak bio nepravomoćno i osuđen na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu u srpnju 2020. godine na novčanu kaznu od 20 tisuća kuna, ali uz uvjet da je neće morati platiti ako u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Kako se tada pisalo, glavna tema razgovora u televizijskoj emisiji bila je Manolićeva izjava da je Tomislav Karamarko bio suradnik komunističke Službe državne sigurnosti. Voditelj emisije je spominjao navodnu upletenost Manolića u zločine na bjelovarskom području nakon Drugog svjetskog rata, a radi se o 228 ljudi ubijenih u šumi Lug. Ta se šuma nalazi na području Bjelovara, a Manolić je nakon rata baš u Bjelovaru bio načelnik OZNA-e, Odjeljenja za zaštitu naroda, odnosno tadašnje tajne policije, pa je Hebrang ustvrdio da itekako postoji njegova odgovornost.
– Šuma Lug samo je mali dio istine, isto se događalo na Macelju, gdje je likvidirano 15 tisuća ljudi, a od Bleibuirga do Makedonije još je 200 tisuća grobnica. U to je vrijeme Manolić bio visokopozicionirani dužnosnik OZNA-e i bio je organizator i kreator svega toga i danas se boji te istine – poentirao je tada u emisiji Hebrang.
Kako je u studenom 2016. objavio Novi list, Manolić je u svojoj knjizi “Politika i domovina” negirao da je učinio bilo što čega bi se osobno morao sramiti.
“U cilju uspostave pravnog poretka novostvorene vlasti nastojali smo pred lice pravde izvesti one koji su okrvavili ruke (...) Moja zadaća bila je uspostaviti mir i pravni poredak u novostvorenoj državi (...) Terenske OZNA-e nisu imale ništa s kolonama Križnog puta koje su prošle kroz Bjelovar. Njihova uloga nije bila fizička odmazda, već ispitivanje osumnjičenih za ratne zločine i predavanje istih sudovima na postupanje”, napisao je Manolić.
Dojava o bombi
Nakon osuđujuće presude za Hebranga uslijedila je žalba, a onda je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 8. ožujka 2022. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak. Inače, zastara za klevetu nastupa šest godina od dana počinjenja, a ako je u međuvremenu donesena prvostupanjska presuda, rok se produžuje za još dvije godine. Dakle, u ovom slučaju zastara progona nastupila je 10. lipnja 2023. godine.
A zašto se ovaj relativno jednostavni postupak nije mogao dovesti do kraja? Pojašnjava to u svojoj odluci zagrebačka sutkinja Maja Ivanović. Nakon ukidanja, ponovljeno je suđenje Hebrangu bilo planirano za 5. prosinca 2022. godine, no odgođeno je zbog dojave o postavljenoj bombi.
Iduća rasprava, 28. veljače 2023. godine, odgođena je zbog spriječenosti raspravnog suca koji je dotad vodio postupak, a ona koja se trebala održati 8. ožujka 2023. nije održana jer se Manolić nije pojavio zbog lošeg zdravstvenog stanja, dok je Hebrang opravdao izostanak izvanrednim liječničkim pregledima.
Odgoda na odgodu
– Rasprava zakazana za dan 31. ožujka 2023. odgođena je zbog imenovanja raspravnog suca na novu dužnost. Potom je spis 17. travnja 2023. predodijeljen novoj raspravnoj sutkinji te je nova rasprava održana 2. lipnja 2023., pri čemu privatni tužitelj nije pristupio jer je dostavio liječničku potvrdu iz koje proizlazi da privatni tužitelj ne može trajno prisustvovati raspravama na sudu. Navedena rasprava počela je iznova, utvrđena je istovjetnost okrivljenika, te se okrivljenik očitovao o privatnoj tužbi, nakon čega je odlučeno o predloženim dokaznim prijedlozima stranaka, između ostalog, i sukladno uputi višeg suda, za ispitivanjem četiri svjedoka – obrazložila je sutkinja Ivanović.
Kako je napisala, kazneni postupak obustavljen je zbog zastare kaznenog progona zbog razloga koji se ne mogu pripisati u krivnju privatnog tužitelja pa “zato troškovi postupka te nužni izdaci privatnog tužitelja, nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada opunomoćenika privatnog tužitelja i branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava”. U rješenju se ne navodi o kojoj se svoti radi.