Prošla su četiri dana otkako je don Ivan Turić u crkvi svetog Stjepana u zabiokovskom selu Rašćane na komemoraciji mještanima koje su 29. kolovoza 1942. godine poklali četnici uglavnom hvalio ustaše. Tiho je, gore autocesta, dolje se uz trak asfalta s vremena na vrijeme ukazuju manje skupine kuća.
Ne miriše na selo, iz Rašćana se desetljećima odlazi da bi se živjelo i vraća da bi se umrlo, preživljava se od mirovina zarađenih kojekuda. Sunce je već visoko, oko nas grabovi, jaseni, poneka voćka, divan dan babljeg ljeta u kojem najdužu sjenu pruža Drugi svjetski rat.
Stanemo kraj prve kuće uz put, “pop vam je maloprije poša tamo”, pokazuju nam niz cestu. Ne žele se fotografirati ni pričati za novine, čuli su za don Ivanovu propovijed i ne znaju što bi rekli. Zovemo don...