Stigao sam na i nazvao broj bez imena. Imao sam crvene sunčane naočale, ne zbog sunca, nego da mi prodavač ne zapamti lice. Nedostajala mi je još samo kapuljača da upotpunim svoj tajanstveni izgled za susret s dilerom.
Hodao sam prema parkiralištu držeći mobitel blizu uha, a desetak metara ispred mene, pokraj automobila, stajao je visoki muškarac u sivoj trenirci. Izgledao je kao da čeka nekoga. S prvim otkucajem slušalice na mom mobitelu, počeo se okretati i tražiti nešto u torbici oko pojasa. Znao sam da je to on.
“Halo?” pitao je muški glas. “Vidim vas!” odgovorio sam i čovjek se nekoliko puta okrenuo oko sebe prije negoli me je primijetio. Bio je ošišan na “jedinicu”, a i on je lice sakrio sunčanim naočalama. Valjda je to obavezno kad su na djelu sumnjive...