Preko Dunava dobar dio javnosti, snažno podupiran od vlasti, ali i velikog dijela opozicije, i dalje otvoreno slavi pokojnu paradržavicu, tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Ne radi se o komemoraciji civilnih žrtava stradalih za vrijeme i nakon operacije "Oluja", nego o otvorenom veličanju onih koji su vodili pobunu protiv Republike Hrvatske i tako skrivili desetke tisuća žrtava na obje strane i ogromnu materijalnu štetu.
Posljednji je primjer igrani film "Oluja". On nije, kako to govore njegovi akteri, tužna priča o stradanju i zbjegu srpskog stanovništva iz Hrvatske; riječ je o čistoj propagandi u kojoj se hrvatske vojnike izjednačava s ustašama, a pripadnike Martićeve paravojske slavi kao junake koji se, unatoč teškom porazu, hrvatskim vlastima odupiru godinama nakon rata.
Ubojica nevinih ljudi
U tom kontekstu, u Srbiji mjesecima ne prestaju pisati i govoriti o tobožnjoj žrtvi izvjesnog Žarka Koraća, pripadnika tzv. Vojske RS Krajine, kojeg je hrvatska policija stjerala u stupicu tek 2001., šest godina nakon operacije "Oluja". Odmetnik je dolijao na Zrinskoj gori, na kojoj su specijalne policijske snage nakon "Oluje" imale najviše posla u čišćenju terena od zaostalih neprijateljskih vojnika. Zrinska gora slabo je naseljena i posjećena, izolirana je. Riječ o iznimno velikom prostoru koji zaobilaze najvažniji prometni pravci, pa je kao takva idealna za skrivanje, tim više jer tu ima dosta lovačkih kućica.
U srbijanskom filmu "Oluja" jedan od likova, inspiriran Koraćem, u osvetničkom pohodu ubija "ustaše" koji su prije toga pobili članove njegove obitelji. U stvarnosti, Korać je taj koji je ubijao nevine ljude dok je lutao banijskim šumama bježeći od policije. Koraćev lik interpretira glumac Zlatan Vidović.
Korać se, za razliku od svojih suboraca s Banije, nakon akcije "Oluja" nije predao, niti je pošao u zbjeg prema Srbiji, nego se utaborio u šumama oko rodnog mu Velikog Šušnjara. Tu je, pretpostavlja se uz pomoć lokalnog stanovništva, uspio preživjeti čak pet godina. Petnaestog siječnja 2001. policija ga je stjerala u stupicu. Tada je počinio samoubojstvo.
U filmu Miloša Radunovića Koraćeva se uloga mitologizira, a u stvarnosti je riječ o ubojici četvero ljudi: branitelja Stjepana Banića, stočara Vjekoslava i Gordane Škrtić, koje je ubio na Zrinskoj gori, te lovca Stipe Jurića. On je sasvim slučajno nabasao na kolibu u kojoj se skrivao zlikovac Korać.
Pokopan u Petrinji
Korać je uhićen u u južnom dijelu Banije u akciji u kojoj je sudjelovalo najmanje pedeset policajaca. Kad su mu se oni primaknuli, na prsa je stavio bombu i povukao osigurač.
Pokopan je u Petrinji na pravoslavnom groblju. Koraćeva supruga i djeca danas žive u Americi, a njihova svjedočanstva o ocu ne uklapaju se u "herojsku" priču koju kuju srbijanski mediji u povodu Radunovićeva filma "Oluja".
Inače, Zrinska gora je zbog svoje izoliranosti bila utočište i hrvatskom branitelju Tomi Faletaru. On se, ne znajući da je rat završio u kolovozu 1995., skrivao po šumama. Kretao se na pravcu između Siska i Kostajnice, skrivajući se od neprijatelja koji je već odavno bio podvio rep.
Policajci, koji su gotovo godinu dana nakon završetka rata tragali za odbjeglim pripadnicima Martićeve paravojske, pronašli su Faletara nakon dojave seljaka. On se od trenutka kad je njegova postrojba u Donjoj Stupnici upala u neprijateljsku zasjedu, gdje je trpjela žestoke napade brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, skrio u kukuruzište, pa je poslije pobjegao na Zrinsku goru. Ratna priča Tome Faletara iz Popovače sretno je završila 293 dana nakon okončanja borbi u Hrvatskoj.