Ovo što se danas dogodilo puno je više od borbe za plaće, a evo kako je učitelj iz Imotskog premijeru održao lekciju i objasnio mu tko doista stoji iza štrajka u školama

stdClass Object ( [id] => 634954 [title] => Ovo što se danas dogodilo puno je više od borbe za plaće, a evo kako je učitelj iz Imotskog premijeru održao lekciju i objasnio mu tko doista stoji iza štrajka u školama [alias] => ovo-sto-se-danas-dogodilo-puno-je-vise-od-borbe-za-place-a-evo-kako-je-ucitelj-iz-imotskog-premijeru-odrzao-lekciju-i-objasnio-mu-tko-doista-stoji-iza-strajka-u-skolama [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Nismo naivni, iza prosvjeda stoji SDP, poručio je mrtav ozbiljan ovih dana hrvatski premijer Andrej Plenković, uvjeren da mu lijevo-liberalna oporba, nakon blokade mirovinske reforme, “pakira” i štrajk u školama.

- Ne možemo iste godine dva puta gledati kako nam demagozi iz SDP-a ovdje potpisuju. Potpisivali su tako i za referendum '67 je previše', a njihova vlada je uvela odlazak u mirovinu sa 67 godina. To ne ide – pojasnio je premijer.

U mnogo toga Plenković je u pravu. I kada podsjeća da je novce učiteljima i profesorima uzela Milanovićeva Vlada. I kada uvjerava da je problem u školama naslijedio, ne sam stvorio. I kada tvrdi da su u mandatu njegove Vlade plaće po prvi put nakon dugo, dugo vremena osjetnije rasle.

Sindikati objavili da se na Trgu bana Jelačića danas okupilo više od 40 tisuća ljudi; Premijer veliki prosvjed smatra apsurdnim i pretjeranim

No, u jednom je potpuno u krivu.

SDP ne stoji iza štrajka u školama. Ne stoji iz nekoliko razloga.

Prije svega, SDP nije sposoban organizirati ni sam sebe. A kamoli najveći štrajk u povijesti hrvatske demokracije. Štrajk koji od prvoga dana bilježi rekordan odaziv. I koji gotovo jednakim intenzitetom traje već punih sedam tjedana.

SDP je stranka kojoj ozbiljan čovjek ne bi dao ni da vodi mjesnu zajednicu. Kamoli štrajk. Nikako državu.

Uz to, SDP je u učiteljskoj populaciji posljednjih godina potpuno izgubio kredibilitet. To je stranka koju su sindikati već prvih dana štrajka prokazali kao krivca za ovo stanje. Prozvavši upravo SDP da su ih tijekom svojega mandata financijski drastično zakinuli.

I na prosvjedu podrške obrazovnoj reformi 2016. godine socijaldemokrati su pokušali nešto ušićariti. I promptno dobili košaricu Borisa Jokića i njegovog tima, koji nije zaboravio maćehinski odnos Milanovićevih ministara prema reformskoj priči.

Osim toga, profil ljudi koji su prodefilirali govornicom na prosvjedu na zagrebačkom Jelačić placu jasno govori o tome da je riječ o toliko šarolikom društvu da je naprosto nemoguće da je sve to uspjela mobilizirati jedna politička opcija.

Učitelji iz cijele Hrvatske ispunili zagrebački trg; Luka Žužul: Osjećam i ponos i stid. Stid jer su me oni najgori u društvu natjerali da se dignem u 4 ujutro i pređem 400 km umjesto da sam u svom razredu

Popularni vjeroučitelj vlogger sa Sušaka Marin Miletić, u ponedjeljak jedan od najvatrenijih govornika, jednako žustro kao što se zalaže za veće plaće nastavnika podržava i “Hod za život” Željke Markić. Fizičar sa instituta Ruđer Bošković Saša Ceci veliki je popularizator znanosti u Hrvatskoj, i bliži je lijevim idejama.

Sanja Šprem možda ne zna svaki put pogoditi razliku između “č” ili “ć”, ali vodi Sindikat hrvatskih učitelja koji sa politikom nema nikakve veze. Njezin kolega iz Preporoda Željko Stipić oštro je kritizirao sve vlade. I pritom se češće s njima svađao nego mirio. Jer razloga za mirenje i nije bilo baš previše.

Ovoga puta u borbi za veće plaće našli su se svi: i desni i lijevi, i oni sa centra, i oni sa krila. I oni koji podržavaju obrazovnu refomu, i oni koji joj se potive. I oni koji misle da ministrica Blaženka Divjak radi dobar posao, i oni koji je preziru. I oni koji će sutra glasati za HDZ. I oni koji to – sa ili bez štrajka – nikada ne bi učinili.

Tvrdeći da iza štrajka stoji SDP je, zapravo, podcjenjivanje onoga što se u školama ovoga puta doista dogodilo. I ne, nije to samo bitka za veće plaće. To je i borba za vlastiti obraz, za poštovanje, za dostojanstvo.

Taj je špirijus na prosvjedu u ponedjeljak najbolje opisao Luka Žužul, profesor povijesti iz osnovne škole “Tin Ujević” iz Krivodola u Imotskoj krajini koji u slobodno vrijeme piše pjesme, crta i, kako je naveo na svojoj web stranici, “igra se s kamenom”.

Žužul se na početku “zahvalio” svima koji su po nastavnicima pljuvali i koji su ih omalovažavali. Jer, pojasnio je Žužul, oni su razlog zašto su učitelji i nastavnici danas ovdje.

- Teško je preživjeti nemir koji proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani, koji radimo drugorazredan posao, a drugorazredan sam zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom – vikao je sa pozornice Žužul. I onda otvorio dušu:

- Nakon 13 godina rada ja sam mrtav, ja sam iscrpljen. I to ne zbog mojih učenika. Oni su jedino zbog čega nabacim osmijeh u razredu. Škola je živo tkivo, živi organizam, od čistačice do ravnatelja, a vi koji radite znate da u našem poslu diploma vrlo malo znači i da po potrebi moramo biti i liječnici, i medicinske sestre, i vozači, i roditelji, i prijatelji…

Moj se rad mjeri količinom papira koje sam skupio. Moja plaća se određuje koeficijentom kojim mi u lice poručuju: Ti nisi jednako vrijedan. A zašto to rade? Zato što mogu, jer smo najobrazovaniji, najpristojniji, najšutljiviji. Jer su navikli da nam mogu pljunuti u lice, a mi ćemo to samo obrisati – poručio je javnosti Žužul.

Činjenica da se na trgu skupila impresivna masa ljudi znači da su učitelji odlučili da više neće šutjeti. I da se ni od koga neće dati “pljuvati”. Uvjereni da nakon ovoga u ponedjeljak doista ništa neće biti isto.