Teško je gledati u oči roditelja djeteta koje je teško bolesno. Taj se pogled ne da opisati.
I bude čovjeku neugodno, bude ga i sram onako zdravog i na zdravlju nezahvalnog. Bude ga i sram što nema načina da pomogne tom istom roditelju, nema načina da nabavi lijek za to dijete, nedužno.
Marin ima devet godina i njegova se bolest skraćeno zove SMA. Ni ta skraćenica niti njezin puni naziv ne prikazuju okrutnost spinalne mišićne atrofije. Polako oduzima pokretljivost mišićima, toliko da dijete nije u mogućnosti pomicati ni ručicama ni nožicama, teško mu je gutati, govoriti, a s vremenom, neminovno, ne može ni samostalno disati.
Više je tipova te boleštine, Marin nosi svoj tip dva. Kad je prije 90 dana bio sa svojom mamom Ivanom i tatom Ivicom Govorkom na prosvjedu u...
