Split, Knin, Zagora, otoci, prže se na 50 Celzijevih stupnjeva. Furešti i ono malo gostiju u špici sezone razbježalo se prema unutrašnjosti. Hvar još uvijek liječi rane nedavnog razornog požara, Korčulu je poharao meteotsunami, a u Trogiru ne prestaju radovi otkad je zbog izljeva proljetnih kiša potopljen stari dio grada.
Uskuhalo je i more, u gotovo uzavreloj "mineralnoj vodi" nisu preživjele ribe, rakovi, školjke. Ljude kose visoke temperature, a bolnice su doslovno na aparatima jer svako malo nestaje struje. Topi se asfalt u gradovima, vlada nestašica vode, opet kreću redukcije.
Jesu li ovo previše distopijske projekcije za Dalmaciju 2050. godine? Ili ignoriranje klimatskih kriza i promjena doista dolazi na naplatu vrlo brzo i s baš ovakvim scenarijem?
Iako i u Hrvatskoj...