Nešto je, naravno, u brojkama. Ali nešto mora biti i u kolektivnoj psihologiji.
U posljednjih dvadeset godina Hrvati naprosto ne žele sva jaja stavljati u istu košaru.
U trenutku kada dolaze na birališta, za predsjednika u pravilu ne biraju osobu čija je stranka u tome trenutku na vlasti. I tako, iz izbora u izbore, pokušavaju krojiti „mišanciju“ koji ama baš nikada nije stranci koja je imala premijera dala i predsjednika Republike. Naprosto ne žele nikome dati veliku moć. Pa uvijek za predsjednika biraju osobu iz suprotnog političkog tabora, za koju smatraju da će biti dobar korektiv aktualnoj vlasti.
Glasači Miroslava Škore, dominantno desni, možda i jesu na strani Kolinde Grabar Kitarović. Ali obrazac ponašanja birača na predsjedničkim izborima mogao bi biti...