Kad prijeđete most kod pilane, s jedne i druge strane rijeke, pa do gornjeg mosta prema Petrinji, sve su to Majske Poljane. Sedam zaselaka. Dijeli ih rijeka Maja, koja se niže ulijeva u Glinu. Maju ne vidimo, veće je debelo zanoćilo, a gusta magla zarobila je šumu i kuće. Zapravo ono što je od tih kuća ostalo.
Kroz mrklu noć na trenutak se probije mjesec i otkriva scenografiju katastrofe. U utorak, kad je drugi put zatreslo, tu je bilo najviše žrtava. Pet. Na brijegu, nedaleko nas, kuća je poklopila oca i sina. Blatni put, kiša, nigdje svjetla ni života. Baš kada smo se namjeravali iskrasti iz tog srca tame ispred automobila istrči čovjek.
- Uhhh! Evo ga opet! Al' je zatutnjao... - odahne Duško Lončar.
Tlo se još nije smirilo. Mi ga u autu nismo osjetili. Istrčao je...