Mogao je 70-godišnji Slovak Jozef Hren, inženjer računarstva, profesor te visoki inspektor u nuklearnoj elektrani National Atomic Energy u Bratislavi u Slovačkoj, nakon završenog radnog vijeka i ulaska u mirovinu komotno i lijepo živjeti u svojoj Bratislavi.
Materijalno situiran, s primjerenim nekretninama i sređenom obitelji, ušao je u treću životnu dob.
Zapravo, kada dođete u izazovne godine poput njegovih, blizina doma, blizina rodbine i prijatelja, rodnoga grada, konačno i države koju u dušu poznajete, daju vam punu kako onu materijalnu, tako i onu nutarnju duševnu sigurnost.
No, Jozef Hren nije tako mislio. Njemu je bio dovoljan samo jedan jedini pogled na dio hrvatskog Jadrana, rukovanje s nekolicinom hrvatskih ljudi, jedan jedini ručak na čijem je meniju bila riba...