Barem od sredine šezdesetih godina mi s mješavinom divljenja, ljubomore i čežnje upravljamo pogled prema Njemačkoj.
Tada nas je, doduše, zanimao samo njezin blještavi zapadni dio, a ne sumorni i zapušteni istočni, koji je bio pod ruskom čizmom. U samo dva poratna desetljeća temeljito porušena država obilježena stigmom nacizma uspjela se izdignuti do statusa jednog od motora europskog prosperiteta.
Da, naravno, pritom je uživala veliku američku pomoć, ali ona ipak ni izbliza ne može objasniti brzinu i snagu njemačkog oporavka. Nije nikakvo čudo što sve otada naš svijet o njoj razmišlja kao o obećanoj zemlji, ne samo da visoko cijeni sva njezina postignuća, nego ih još i mistificira, zapanjen redom koji tamo vlada i visokom produktivnošću.
Potpuno očekivano,...