Premda ga obje strane, i srpska i hrvatska, vole predstavljati kao zaslijepljenog fanatika (prvima je to, naravno, super, drugima je to, još naravnije, grozno), teško je s punim pouzdanjem reći što je major Milan Tepić zaista bio. Znamo li što je učinio, lako ga je zamisliti kao ostrašćenog manijaka koji ne žali ni vlastitog života da bi pokosio što više neprijateljskih vojnika.
A opet, možda je taj 34-godišnjak bio naprosto jadnik koji se slomio pod teretom preuzete odgovornosti (kojoj nije bio dorastao) i povijesnog trenutka (koji nije razumio).
Ta dvojba može, međutim, mučiti samo njegove najbliže. Mi koji ga nismo poznavali, možemo ga pamtiti samo na jedan način: kao masovnog ubojicu koji je u smrt odveo dvadesetak mladih ljudi, pripadnika Zbora narodne garde,...