Na početku Drugog svjetskog rata Split je imao četrdeset tisuća stanovnika. Njih dvanaest i pol tisuća ratovalo je u partizanskoj vojsci širom Jugoslavije, tisuću i pol nikad se nije vratilo doma. U ljeto 1944. u gradu je djelovalo petnaest tisuća aktivista, što znači da je svaki drugi Splićanin bio ili antifašistički ilegalac ili materijalni pomagač pokreta.
U gradu do toga trenutka više nije djelovao nijedan nogometni klub, jer su igrači oba otišli u partizane, Splitovci već 1941., a Hajdukovci 1944. S druge strane, domaćih izdajnika imali smo jedva za tri autobusa: 50 ustaša, 50 domobrana i 45 četnika.
Kad je došlo vrijeme da se grad oslobodi, to nisu učinile vojne formacije iz Slovenije ili Srbije, nego Dvadeseta i Dvadesetšesta dalmatinska divizija u sastavu...