stdClass Object
(
[id] => 431226
[title] => Imovinske kartice kriju bogatstvo naših političara: novac mogu držati i u čarapi, a luksuznu vilu na Mejama nije nikakav problem zatajiti
[alias] => imovinske-kartice-kriju-bogatstvo-nasih-politicara-novac-mogu-drzati-i-u-carapi-a-luksuznu-vilu-na-mejama-nije-nikakav-problem-zatajiti
[catid] => 142
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Čim su ministri četrnaeste hrvatske Vlade sjeli u svoje fotelje, a sabornici u klupe, krenule su rasprave o najbogatijem političaru/rki među njima, a neizostavno i sumnje o tome kako su došli do tako silnog bogatstva.
No, činjenica je da se iz imovinskih kartica naših dužnosnika, ako ne žele biti transparentni do zadnje lipe, neće iščitati bogznašto o njihovu imetku koji bode oči.
Novac, primjerice, mogu držati u čarapi ili sefu Fine, a nekretnine mogu zatajiti na dva vrlo jednostavna načina; prema prvome modelu, ne moraju uknjižiti nekretninu (zemljište, stan, apartman, kuću...) koju su kupili jer ne postoji nikakva zakonska obveza da oni to naprave ili još preciznije da to urade u određenom roku, pa u zemljišniku i dalje ostaje uknjižen stari vlasnik, iako on to više nije, jer mu je, recimo, kuća koju je prodao u cijelosti plaćena, a kupac je na nju uredno platio i porez.
No, kako su porezni podaci tajna, ništa osim vlasničkog lista "jedan kroz jedan" nije relevantno da bi se to vlasništvo i dokazalo, pa ako tko od političara u novom sazivu Sabora ili Vlade želi recimo prešutjeti luksuzni stan na Pantovčaku ili vilu na Mejama, on ih ne mora knjižiti dok obavlja dužnost na koju je izabran ili postavljen.
Istinabog, mora platiti porez u roku od trideset dana, no to što je porez platio, a porezni su podaci tajni - ne priječi mu da u imovinskoj kartici ne prikaže takvu nekretninu. Uz to, u praksi mnogi ne plate porez u roku od propisanih trideset dana, a visoku kaznu od 120 tisuća kuna predviđenu za takav propust, koliko je poznato - još nitko nije platio.
U tazbini je spas
Drugi način "preskakanja" skupih nekretnina u imovinskoj kartici, a koje bi mogle iritirati birače i navući političarima nevolju na vrat, jest "dijeljenje" vlastite imovine tazbini. Takvo je što, sumnja se, napravio bivši premijer Ivo Sanader jer je njegov punac svojedobno ispao bogat kao Krez.
Riječ je o tome da sumnjivo stečenim novcem nekog političara njegov punac i/ili punica kupe za njega neku nekretninu i postanu tako njezini vlasnici, međutim, poslije je samo daruju svojoj kćerki, a kako su joj srodnici iz prvog reda - na tu transakciju ne plaćaju porez.
Dakle, pisanog traga da je to de facto imovina nekog političara koji ju je stekao na sumnjiv način - nema, pa će je on bez problema preskočiti u svojoj imovinskoj kartici, svjestan da mu, oni koji je kontroliraju - mogu staviti soli na rep.
- To svakako nije dobro i o tome treba otvoriti raspravu. Ja nemam neke velike imovine, niti razloga kriti bilo što pa sam sve ispunio kako treba, ali stvarno je bezveze da to Porezna uprava ne kontrolira po sili zakona i tako potvrdi jesu li podaci u imovinskim karticama istiniti - kazao nam je saborski zastupnik Mosta Miro Bulj.
Sazrelo je vrijeme da se zakonski obveže Poreznu upravu da obvezno kontrolira imovinske kartice dužnosnika, a kako bi potvrdile ili negirale njihovu vjedostojnost. Oni jedini imaju uvid u OIB građana i svjedoci su svih transkacija koje se legalno odvijaju u platnom prometu, pa im je teško zatajiti veće transakcije.
Dok se takvo što ne dogodi - podaci u imovinskim karticama pojedinih hrvatskih političara bit će vjerodostojni kao i njihova obećanja koja daju u kampanjama.
Kazne od 2000 do 40.000 kuna
Imovinske kartice moraju se podnijeti u roku od 30 dana, a oni koji to ne urade, ne mogu primiti plaću za dužnost koju obnašaju. Takvi nesavjesni zastupnici mogu se naći na udaru Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i biti kažnjeni od dvije do četrdeset tisuća kuna.
Oni zastupnici koji su svoja izvješća o imovinskom stanju podnijeli u zakonskom roku, ali to nisu učinili na ispravan način, pozvani su da ih nadopune i isprave.
Čim su ministri četrnaeste hrvatske Vlade sjeli u svoje fotelje, a sabornici u klupe, krenule su rasprave o najbogatijem političaru/rki među njima, a neizostavno i sumnje o tome kako su došli do tako silnog bogatstva.
No, činjenica je da se iz imovinskih kartica naših dužnosnika, ako ne žele biti transparentni do zadnje lipe, neće iščitati bogznašto o njihovu imetku koji bode oči.
Novac, primjerice, mogu držati u čarapi ili sefu Fine, a nekretnine mogu zatajiti na dva vrlo jednostavna načina; prema prvome modelu, ne moraju uknjižiti nekretninu (zemljište, stan, apartman, kuću...) koju su kupili jer ne postoji nikakva zakonska obveza da oni to naprave ili još preciznije da to urade u određenom roku, pa u zemljišniku i dalje ostaje uknjižen stari vlasnik, iako on to više nije, jer mu je, recimo, kuća koju je prodao u cijelosti plaćena, a kupac je na nju uredno platio i porez.
No, kako su porezni podaci tajna, ništa osim vlasničkog lista "jedan kroz jedan" nije relevantno da bi se to vlasništvo i dokazalo, pa ako tko od političara u novom sazivu Sabora ili Vlade želi recimo prešutjeti luksuzni stan na Pantovčaku ili vilu na Mejama, on ih ne mora knjižiti dok obavlja dužnost na koju je izabran ili postavljen.
Istinabog, mora platiti porez u roku od trideset dana, no to što je porez platio, a porezni su podaci tajni - ne priječi mu da u imovinskoj kartici ne prikaže takvu nekretninu. Uz to, u praksi mnogi ne plate porez u roku od propisanih trideset dana, a visoku kaznu od 120 tisuća kuna predviđenu za takav propust, koliko je poznato - još nitko nije platio.
U tazbini je spas
Drugi način "preskakanja" skupih nekretnina u imovinskoj kartici, a koje bi mogle iritirati birače i navući političarima nevolju na vrat, jest "dijeljenje" vlastite imovine tazbini. Takvo je što, sumnja se, napravio bivši premijer Ivo Sanader jer je njegov punac svojedobno ispao bogat kao Krez.
Riječ je o tome da sumnjivo stečenim novcem nekog političara njegov punac i/ili punica kupe za njega neku nekretninu i postanu tako njezini vlasnici, međutim, poslije je samo daruju svojoj kćerki, a kako su joj srodnici iz prvog reda - na tu transakciju ne plaćaju porez.
Dakle, pisanog traga da je to de facto imovina nekog političara koji ju je stekao na sumnjiv način - nema, pa će je on bez problema preskočiti u svojoj imovinskoj kartici, svjestan da mu, oni koji je kontroliraju - mogu staviti soli na rep.
- To svakako nije dobro i o tome treba otvoriti raspravu. Ja nemam neke velike imovine, niti razloga kriti bilo što pa sam sve ispunio kako treba, ali stvarno je bezveze da to Porezna uprava ne kontrolira po sili zakona i tako potvrdi jesu li podaci u imovinskim karticama istiniti - kazao nam je saborski zastupnik Mosta Miro Bulj.
Sazrelo je vrijeme da se zakonski obveže Poreznu upravu da obvezno kontrolira imovinske kartice dužnosnika, a kako bi potvrdile ili negirale njihovu vjedostojnost. Oni jedini imaju uvid u OIB građana i svjedoci su svih transkacija koje se legalno odvijaju u platnom prometu, pa im je teško zatajiti veće transakcije.
Dok se takvo što ne dogodi - podaci u imovinskim karticama pojedinih hrvatskih političara bit će vjerodostojni kao i njihova obećanja koja daju u kampanjama.
Kazne od 2000 do 40.000 kuna
Imovinske kartice moraju se podnijeti u roku od 30 dana, a oni koji to ne urade, ne mogu primiti plaću za dužnost koju obnašaju. Takvi nesavjesni zastupnici mogu se naći na udaru Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i biti kažnjeni od dvije do četrdeset tisuća kuna.
Oni zastupnici koji su svoja izvješća o imovinskom stanju podnijeli u zakonskom roku, ali to nisu učinili na ispravan način, pozvani su da ih nadopune i isprave.
Čim su ministri četrnaeste hrvatske Vlade sjeli u svoje fotelje, a sabornici u klupe, krenule su rasprave o najbogatijem političaru/rki među njima, a neizostavno i sumnje o tome kako su došli do tako silnog bogatstva.
No, činjenica je da se iz imovinskih kartica naših dužnosnika, ako ne žele biti transparentni do zadnje lipe, neće iščitati bogznašto o njihovu imetku koji bode oči.
Novac, primjerice, mogu držati u čarapi ili sefu Fine, a nekretnine mogu zatajiti na dva vrlo jednostavna načina; prema prvome modelu, ne moraju uknjižiti nekretninu (zemljište, stan, apartman, kuću...) koju su kupili jer ne postoji nikakva zakonska obveza da oni to naprave ili još preciznije da to urade u određenom roku, pa u zemljišniku i dalje ostaje uknjižen stari vlasnik, iako on to...
