HRT je donio priču o poštarima iz Šibenika, no ona gotovo da se može preslikati na sve hrvatske gradove: i male i velike. I na Split i Zagreb, Zadar…. I nipošto nije problem samo u rubnim gradskim zonama. Bile one u samome centru, urbane i ulickane ili neurbane na periferiji bez uličnih tabli s brojevima - poštar nikako da zazvoni.
Tako ako svratite u bilo koji šibenski kvart bilo Baldekin ili Šubićevac, na pitanje ima li poštara odgovor je isti: nema!
Pošta stiže rijetko ili uopće ne stiže. Kasni dostava računa, a s njima i plaćanje. Ljudi su ogorčeni, a u Hrvatskoj pošti priznaju, u prosincu i siječnju je uvijek veliki promet, uz to otišli su im neki ljudi, a novi koji su na ispomoći ne snalaze se baš najbolje.
- Imamo problema, bio je jedan Ive, radio je i nije donosio poštu. Onda je on otišao i sad je novi neki poštar došao. Mi čekamo, stvarno nema po mjesec dana pošte, žali se Slavi Tepić iz šibenskog rubnog naselja Meterize.
Slavičinu priču potvrđuje i njezin prvi susjed Branko.
- Opomena od telekoma dolazi svaki drugi mjesec. Onda dođu, donese i opomenu i onaj račun i više ne znam šta treba platiti. Izgubio sam kontrolu nad plaćanjem, dodaje Branko. Isto ponavljaju i drugi stanovnici četvrti Meterize.
Branka koja živi u Bilicama kaže pak da se ljudi trebaju načekati dok ne dobiju što trebaju.
Iz Hrvatske pošte su pak odgovorili da im nedostaje radnika, a da se novi poštari teško snalaze. Rubni i ruralni dijelovi Šibenika imaju kućanstva bez označenog kućnog broja, krivo navedene adrese ili na poštanskim sandučićima nemaju prezimena.
No čini se kako se poštari ne snalaze ni u samom centru grada.
- U Težačkoj ulici nema poštara i kad se netko smiluje onda skupi sve. Pola ne dođe, a neke stvari uopće ne dođu, kaže Tonka Karadžole i napominje da račun za smeće npr. nije dobila tri mjeseca.
Čitateljica Slobodne prepričava nam pak kako je preporučeno pismo iz Šibenika u Zagreb putovalo - vjerovali ili ne - punih 20 dana! Na koncu se vratilo pošiljatelju jer je „primatelj nepoznat“.
Nepoznat je jer u zagrebačkom kvartu svaki mjesec stiže novi poštar, pa kako kažu na šalteru pritužbi „nemojte se ljutiti, ne snalazi se još dobro pogotovo u višekatnicama s puno poštanskih sandučića“. Kad kojim slučajem naletite na poštara, koji je naravno novi, jer uvijek je novi, on vam počne kukati, kako ima silno puno pošte, da mu je plaća mala, a cipele koje je dobio loše…. Eto, na koncu on se žali vama, a ne vi njemu.
Stoga postoji li još neko ‘ko šalje uskrsne čestitke neka to učini odmah, možda i stignu na vrijeme.
