Hrvatski iseljenički portal: Neki Hrvati kad dođu u Njemačku zataje svoju vjeru i proglase se ateistima; Evo o čemu se radi...

stdClass Object ( [id] => 590748 [title] => Hrvatski iseljenički portal: Neki Hrvati kad dođu u Njemačku zataje svoju vjeru i proglase se ateistima; Evo o čemu se radi... [alias] => hrvatski-iseljenicki-portal-neki-hrvati-kad-dodu-u-njemacku-zataje-svoju-vjeru-i-proglase-se-ateistima-evo-o-cemu-se-radi [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

U njemačkim medijima svako malo osvane poneki tekst o nastavku trenda istupanja iz Crkve. Većina ljudi to čini kako bi izbjegla plaćanje crkvenog poreza, a ni Hrvati nisu iznimka, piše Fenix magazin.

Hrvati se po dolasku u Njemačku s crkvenim porezom susreću već pri samoj prijavi u mjestu boravka. Prilikom prijave, uz osobne podatke, mjesnog službenika zanima i vjeroispovijest. Neki od njih odgovore bez ustezanja, no neki, prethodno upozoreni od bolje upućenih u tu tematiku, zataje svoju vjeru i proglase se ateistima.

Sama činjenica da se mora plaćati nešto što se dotad nije plaćalo, u startu izaziva averziju i kod nekih Hrvata katolika. Kad se tome pridodaju i priče onih 'o sisanju tuđeg novca', onda su tu već dva razloga za izbjegavanje plaćanja toga poreza, piše Fenix magazin.

Crkveni porez je oblik davanja koji zakonom nameće država, a koja u ime Crkve ubire porez od građana, no ne plaćaju ga svi građani, nego samo pripadnici Rimokatoličke i Evangelističke crkve, Židovske zajednice, te pojedinih slobodnih zajednica. Muslimani zasad ne plaćaju porez.

Crkveni porez u Njemačkoj plaćaju svi članovi Katoličke crkve, a članom Crkve se postaje krštenjem. Dakle, bez obzira gdje ste kršteni, ako radite u Njemačkoj, dužni ste plaćati taj porez, sve dok ne napustite tu državu, piše Fenix magazin, uz napomenu da u stvarnosti crkveni porez u Njemačkoj ne plaćaju svi članovi Crkve, odnosno statistički gledano, tek jedna trećina članova ima poreznu obvezu.

To je stoga, što crkveni porez ne plaćaju osobe s malim prihodima, nezaposleni, umirovljenici, djeca, učenici i studenti. Dakle, poreznim obveznikom postajete ako ispunjavate sljedeća tri uvjeta: da ste član Crkve (tj. da ste kršteni), da imate prijavljeno prebivalište i da ste platno sposobni.

Crkveni porez, ovinso o pokrajini, iznosi osam ili devet posto od poreza na dohodak, a s tim novcem financira se rad Crkve. Tim se misli na cjelokupni rad, a ne samo na plaće svećenicima, piše Fenix magazin.

Iznos crkvenog poreza i čemu služi

Porez ubire Financijski zavod i prosljeđuje ga Crkvi, čime ona dalje financira svoje višestruke djelatnosti kao što su dječji vrtići, škole, gimnazije, sveučilišta, bolnice, starački domovi. Osim toga veliki dio novca odlazi u Caritas koji brine za siromašne, te se s tim novcem financiraju radovi misija po svijetu, crkve i svi crkveni prostori.

Budući se crkveni porez ubire kao postotak na dohodak, on je sukladan visini zarade. Znači da oni koji zarađuju manje, plaćaju manje. No, bez obzira na to koliko se plaća, svi jednako koriste ono što Crkva nudi. A ubiranjem poreza, Crkva ostaje samostalna i neovisna. Tako nitko ne može ni većim donacijama utjecati na njen rad i djelovanje.

Treba napomenuti da 2-4% poreza odlazi državi, kako bi ona naplatila usluge oporezivanja. Isto tako, kao i svaka donacija u dobrotvorne svrhe, ukupan crkveni porez može se na kraju godine odbiti od poreza prilikom predaje zahtjeva za povrat poreza.

Izbjegavanje poreza

Postoje dva načina kako se izbjegava plaćanje crkvenog poreza. Jedan je već spomenuti spomenuli, tj. da se prilikom prijave „zaboravi“ reći da je netko katolik. Takvi nisu registrirani i ne plaćaju taj porez. Oni koji su registrirani, crkveni porez mogu prestati plaćati istupanjem iz Crkve. Dovoljno je otići na sud ili Gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve. No, to sa sobom nosi i neke posljedice.

Istup iz Crkve za njene članove je na sudu besplatan, no istupom iz Crkve se ne prestaje biti katolik, ali se samovoljno i namjerno odriče Katoličke crkve, odbijajući biti njenim članom. Taj čin nosi sa sobom neke pravne posljedice, pa više punopravno ne možete koristiti ono što Crkva nudi. Osoba koja je istupila iz Crkve, ne smije više primiti sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja.

Takva osoba ne može raditi u crkvenoj službi, niti može biti članom Župnog vijeća. Ona ne može više kumovati. Osoba koja je istupila iz Crkve ne može se crkveno vjenčati, a u slučaju smrti uskratit će joj se i crkveni pogreb.

Je li se moguće vratiti? Da, povratak u Crkvu je moguć. Treba razlikovati je li se iz Crkve istupilo službeno (preko suda, matičnog ureda) ili se „slučajno“ zaboravilo spomenuti da ste katolik.

Kad se osoba službeno ispiše iz Crkve, Ured koji je zaprimio ispisnicu obavijestit će Župni ured kojem osoba pripada. Župni ured tada u Maticu krštenih unosi naznaku da je osoba istupila. Ako je osoba krštena u domovini, župni ured misije javlja ispis u domovinu.

Da bi se osoba vratila u Crkvu, potrebno je da dođe u Župni ured i podnese zahtjev za povratak u Crkvu. Cilj je ponovno pomirenje i povratak punom korištenju prava i obveza. Zahtjev se šalje u biskupiju na odobrenje, a nakon što biskup odobri povratak, svećenik u kratkom obredu vjernika vraća u Crkvu. Za obred su potrebna dva svjedoka.

U slučaju da se „zaboravilo“ spomenuti da ste katolik, dovoljno je doći s krsnim listom i promjenu religijske oznake možemo napraviti odmah u uredu, piše Fenix magazin.

Treba još napomenuti da postoje osobe koje iz Crkve istupaju ne zbog poreza, nego nekih osobnih razočarenja ili razočarenja u neke događaje unutar Crkve.

U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, primjerice, prošle godine 88.510 ljudi je istupilo iz Katoličke i Protestantske crkve, što je povećanje od gotovo 22 posto u odnosu na 2017. godinu. Iz Ministarstva ne preciziraju koliko je ljudi istupilo iz Katoličke, a koliko iz Protestantske crkve.

Nadbiskup nadbiskupije Köln kardinal Rainer Marie Woelki, izjavio je za njemačke medije kako su ti brojevi više od upozorenja za Crkvu.