Kraj Omiša je poginuo mladi motociklist, nije mu bilo spasa. Sve više mladih odlazi u smrt nakon što sjednu na motocikl. Prošlo ljeto je jedna takva smrt šokirala Hrvatsku. Naime, motociklist koji je u sprnju 2023. preminuo u bolnici nakon nesreće u Trogiru je kadet HV-a, izvijestio je MORH.
Od posljedica prometne nesreće koja se sinoć dogodila kod Trogira preminuo je kadet Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman", priopćio je MORH. Iz MORH-a su uputili izraze sućuti obitelji, prijateljima i kolegama preminulog kadeta.
Prema neslužbenim informacijama, nesreću je skrivio 40-godišnji državljanin Meksika koji je bio pod utjecajem alkohola. On je na skretanju oduzeo prednost prolaska motociklistu koji se zabio u njegov auto. Meksički državljanin predan je pritvorskom nadzorniku.
Osim pješaka, motociklisti su jedna od najranjivijih skupina u prometu. Rijetko se koji izvuče neozlijeđen nakon sudara, a jako su česti i fatalni ishodi, teške invalidnosti. Motor, ma kakvu kacigu imali, nije nimalo sigurno prijevozno sredstvo. No, certificirana kaciga itekako prevenira ozljede glave i zna spasiti život.
"Prometna nesreća motociklista pod utjecajem alkohola", "U prometnoj nesreći smrtno stradao motociklist", "Proteklog vikenda 3 prometne nesreće motociklista", "U prometnoj nesreći smrtno stradao 37-godišnji motociklist"..., sve su to naslovi iz crne kronike ove godine. A glavnu ulogu su imali motociklisti. Da kojim slučajem nošenje kacige nije obvezno, bilo bi ih kudikamo više.
"Utjecaj zaštitne opreme motociklista na posljedice prometne nesreće" naziv je diplomskog rada Filipa Slavujevića na Sveučilištu u Zagrebu, Fakultetu prometnih znanosti.
- Motociklisti su uz bicikliste i pješake ugrožena skupina u prometu zbog nedostatka zaštite koja će iz zaštititi u slučaju prometne nesreće. Najveći problem kod motociklista je vrlo visoki postotak ozlijeđenih ako dođe do prometne nesreće. Kaciga kao jedina zakonski propisana zaštitna oprema može spriječiti smrtonosne ozljede glave, ali i ostali dijelovi tijela su izloženi raznim ozljedama. Iako zaštitna oprema štiti vozača i suvozača, ona ne može osigurati potpunu zaštitu, pogotovo ako se nesreća dogodi pri velikoj brzini. Analizirajući podatke iz 2015. godine, na 61.208 motocikala dogodilo se 1536 prometnih nesreća. U 1536 nesreća su čak 1182 ozlijeđene osobe, tj. vozači i suvozači na motociklu, što je čak 77% ozlijeđenih osoba - navodi se u radu, uz opasku kako se najmanje kaciga u tom vremenu nosilo u Dalmaciji.
Vozačima koji su koristili zaštitnu opremu za vrijeme prometne nesreće ublažila je posljedice u 88,3% slučajeva, te se već tim podatkom i statistikom može uvidjeti važnost zaštitne opreme, pokazala je i anketa rađena za potrebe ovog rada.
- Očekivati je da motociklisti, kao ugrožena skupina u prometu, u većem broju sudjeluju u prometnim nesrećama, što se pokazalo točnim. Čak 60% je onih motociklista koji su doživjeli neku vrstu prometne nesreće i to s tim da je čak 23,5% njih imalo 3 do 5 prometnih nesreća, što je zabrinjavajuće. Taj podatak daje do znanja da su skloni učestalim pogreškama, odnosno da takvim rizičnim ponašanjem povećavaju vjerojatnost za nesreću sa smrtnim posljedicama ili težim ozljedama. Skupina motociklista koji su imali više od 5 prometnih nesreća, a njih je oko 10%, bitno smanjuju sigurnost prometa te je potrebno istražiti kakve vrste prometnih nesreća su imali i koji su razlozi za njih. Najveći postotak, čak 58,5% motociklista doživjelo je zanošenje motocikla, koje je rezultiralo padom motociklista.
Takva vrsta nesreće može biti rezultat raznih faktora, kao što su prevelika brzina, sklizak i mokar kolnik, stari ili istrošeni pneumatici, oštećenja na kolniku, ali i brojni drugi faktori. Često je za takvu vrstu nesreće odgovoran upravo vozač jer nije prilagodio brzinu uvjetima na kolniku, ali postoje i izvanredne situacije na koje vozač u određenom trenutku ne može utjecati bez obzira na to poštuje li propise u tom trenutku ili ne.
Druga i treća vrsta nesreća po redu su nalet motocikla na ostala vozila ili nalet ostalih vozila na motocikl. Čest primjer takvih nesreća je oduzimanje prednosti, bilo ostalih vozila motociklu ili obrnuto. Pri nastanku prometne nesreće, najveći postotak - 65% motociklista doživjelo je lake tjelesne ozljede, što je vrlo velik postotak ozljeda pri prometnoj nesreći. Još više zabrinjava činjenica da je skoro 30% motociklista u jednoj od prometnih nesreća doživjelo teške tjelesne ozljede, odnosno frakture, prijelome ili unutarnja krvarenja.
Jedan od zabrinjavajućih podataka koji narušavaju sigurnost motociklista, ali i prometa općenito, jest podatak o vrlo visokom postotku motociklista koji su imali više od jedne prometne nesreće, a posebno onih 10% koji su imali više od 5 prometnih nesreća.
Ako se pogledaju vrste prometnih nesreća, zanošenje je najčešća vrsta prometne nesreće kod motociklista, čemu može biti razlog mnogo faktora koji su već objašnjeni, ali kod zanošenja motocikla je najčešće odgovoran sam vozač motocikla. Neiskustvo vožnje te neznanje kako motocikl reagira u određenoj situaciji i pri određenim brzinama može također dovesti do takve vrste prometne nesreće, posebno u zavoju, te je vrlo važno educirati motocikliste kako savladati određenu situaciju. Od posebnog značenja ovdje dolazi obrnuto upravljanje - navodi autor, ističući da se vozači motora trebaju dodatno educirati o takvom načinu upravljanja.
Cijeli rad pročitajte OVDJE.
Ovo su ozljede od kojih pate motociklisti
U diplomskom radu Željke Đurice za Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, pod nazivom "Smrtno stradali motociklisti u prometnim nesrećama" iz 2014. godine, stoji:
- Prometne nesreće predstavljaju veću opasnost za motocikliste u odnosu na ostale sudionike u prometnim nesrećama. Naime, prometna nesreća koja će rezultirati lakšim ozljedama kod vozača automobila može rezultirati smrću motociklista. Tako se u nekim radovima navodi da su motociklisti pod 20 do 30 puta većim rizikom da zadobiju teške ozljede ili da poginu u prometnoj nesreći u odnosu na vozače drugih motornih vozila.
TRENUTAČNA SMRT
► Ozljede motociklista uglavnom su sveobuhvatnije i teže od onih koje zadobiju vozači i putnici u automobilima. Koristeći kožnu odjeću motociklisti reduciraju površinske tjelesne ozljede, no unutrašnjih ozljeda i skeletnih prijeloma nisu pošteđeni. Smrt kao posljedica teške prometne nesreće, može biti trenutna ili odgođena. Trenutna smrt, "smrt na licu mjesta", najčešće nastaje uslijed teške ozljede glave, prijeloma gornje vratne kralježnice i transekcije prsne aorte.
ODGOĐENA SMRT
► Odgođena smrt, u bolnici, najčešće je rezultat različitih kombinacija ireverzibilne ozljede mozga, zatajenja organskih sustava i sepse. Osobe starije životne dobi s već prisutnim kroničnim bolestima su pod većim rizikom od smrti kao posljedice blage traume u odnosu na ostale. Tupa trauma i brza deceleracija mogu uzrokovati brzu smrt kao posljedicu ozljede glave s difuznom ozljedom aksona, prijeloma/dislokacije atlantookcipitalnog zgloba/gornje vratne kralježnice i potpune rupture torakalne aorte.
HEMORAGIJSKI ŠOK
► Gubitak krvi kod ozljeđivanja može biti vanjski i unutarnji, a razvoj hemoragijskog šoka ovisi o mnoštvu faktora, kao što su dob, opće zdravstveno stanje, prisutnost ozljeda i slično. Tipični uzroci nastanka hemoragijskog šoka su intratorakalno krvarenje, hematoperitoneum te retroperitonealni hematom (Burke, 2006.).
ASFIKSIJA
► Asfiksija može dovesti do smrti na licu mjesta. Pritisak na prsni koš mehanička je asfiksija koja nastaje pritiskom na prsni koš ili stezanjem prsnog koša, čime je onemogućeno disanje. Taj pritisak može biti kombiniran sa stezanjem i pritiskom trbuha i vrata ili i trbuha i vrata istodobno. Pritisak na trbuh potiskuje ošit, te povećava tlak u prsnom košu i tako sprječava disanje (Zečević, 2004.).
ARDS, SEPSA...
► Izuzetno opasna mogu biti i intraoralna krvarenja koja ugrožavaju disanje i na taj način pridonose nastanku asfiksije (Aljinović Ratković, 2003.). Do smrti može doći i u kasnijem periodu nakon prometne nesreće. Do tih takozvanih odgođenih smrtnih ishoda dolazi uslijed sekundarne ozljede mozga te multiorganskog zatajenja. Smrt u tom periodu nastupa zbog stanja kao što su ARDS, sepsa, masna embolija, plućna tromboembolija i slično. (Burke, 2006.)
PRIJELOM LUBANJE
► Kod smrtno stradalih motociklista često su zahvaćene sve regije tijela: glava i vrat, lice, prsni koš, trbuh, udovi i zdjelica. Među površinskim ozljedama najčešće se viđaju oguljotine, krvni podljevi i dekolman. Motociklisti koji umiru uslijed prometne nesreće najčešće umiru od ozljede glave i vrata. Obično je riječ o ekstenzivnim prijelomima baze lubanje.
ATLAS I AKSIS
► Unatoč nošenju kacige, ozljeda mozga može biti velikih razmjera. Ozljede mozga su obično udružene s prijelomom lubanje, no mogu nastati i u njihovoj odsutnosti. Često se viđaju površinske kontuzije, laceracije mozgovine i subarahnoidalno krvarenje. Ozljede kralježnice mogu biti posljedica kompresije, hiperfleksije i/ili hiperekstenzije. Najčešće dolazi do ozljede prva dva vratna kralješka, atlasa i aksisa, iako kralježnica može biti pogođena na svim svojim razinama. (Spitz and Fisher, 1993.; Knight, 1996.)
LOMOVI, AMPUTACIJE
► Maksilofacijalne ozljede same po sebi ne mogu ugroziti život. Tu može biti riječ samo o površinskim ozljedama, ali su prisutni i prijelomi kostiju lica te ozljede mekih tkiva. (Aljinović Ratković, 2003.) Udarac u lice uzrokuje prijelom kostiju lica. Pritom udarac sprijeda uzrokuje sagitalnu frakturu baze lubanje, udarac u obraz obično uzrokuje prijelom mandibule, a kod snažnog udarca može doći i do prijenosa sile udarca preko temporomandibularnog zgloba na bazu lubanje, rezultat čega je prijelom piramidne kosti i turskog sedla - nabraja autorica, navodeći i druge ozljede: fraktura rebara, ozljeda aorte koja je najčešće fatalna, ozljeda jetre i slezene, iako i drugi organi abdomena, poput želudca i crijeva, mogu biti ozlijeđeni pri prometnoj nesreći. Također mogu biti ozljeđeni i bubrezi, žlijezde, duodenum, jejunum i mezenterij. Tuz su i prijelomi zdjelice i lisne kosti, izolirani prijelomi goljenične kosti, prijelomi obje kosti potkoljenice, traumatska amputacija potkoljenice, prijelom natkoljenične kosti....
Cijeli rad pročitajte OVDJE.
Kod naglog kočenja je najvažnije da kotači ne blokiraju. Time se gubi mogućnost upravljanja kod automobila, dok kod motocikla blokiranje prednjeg kotača skoro sigurno znači pad s motocikla. Zato je tu ABS sustav, odnosno ‘antiblockier system‘. ABS sustav, kako je već objašnjeno u poglavlju o aktivnim elementima sigurnosti, sprječava blokiranje kotača te omogućuje upravljanje pri naglom kočenju, što može biti od presudne važnosti, posebno kod motocikla. Osnovne značajke rada ABS sustava su:
- otkriti početak blokiranja kotača
- smanjiti silu kočenja
- dopustiti da se kotač okrene
- ponovno povećati silu kočenja.
BMW je kod motocikla prvi uveo taj sustav kočenja, a zatim su slijedile Honda i Yamaha. Uz to, BMW je jedini proizvođač koji je ostao dosljedan toj tehnologiji te ga nudi u svakom modelu, dok ostali proizvođači to nude u pojedinim modelima kao dodatnu opremu. Razlog tome je kompleksnost izrade i poskupljenje proizvodnje, što znači i veću cijenu motocikla za potencijalnog kupca, navodi se u radu"Utjecaj zaštitne opreme motociklista na posljedice prometne nesreće" Filipa Slavujevića sa Sveučilištu u Zagrebu, Fakultetu prometnih znanosti.
Zaštitna oprema mora zadovoljavati određene europske certifikate koji jamče kvalitetu, dugotrajnost i sigurnost. Cjelovita zaštitna oprema štiti gornji dio tijela, glavu, ruke i torzo, te donji dio tijela, noge i stopala i sastoji se od:
- zaštitne kacige
- motociklističkih rukavica
- motociklističke jakne
- motociklističkih hlača
- motociklističkih čizama.
Zona 1 su dijelovi tijela na kojima je najveći rizik od ozljeda, moraju imati štitnike od udarca, te moraju biti od materijala koji je čvrst i otporan na habanje. To su ramena, laktovi, bokovi, donji dio nogu, zglobovi na rukama i nogama te sredina leđa. Europski standardi za motociklističke jakne i hlače su 4 sekunde otpornosti na habanje, što znači da moraju izdržati 4 sekunde klizanja po kolniku prije nego se oštete. Zona 2 su dijelovi tijela koji također imaju visok rizik od ozljeda te trebaju materijale otporne na habanje, ali ne i štitnike od udarca. Ako je moguće, bolje je kupiti opremu koja ima više slojeva tkanine. Ti dijelovi tijela su donji dio ruku, leđa, bočni dio nogu i bokovi, navodi se u radu"Utjecaj zaštitne opreme motociklista na posljedice prometne nesreće" Filipa Slavujevića sa Sveučilištu u Zagrebu, Fakultetu prometnih znanosti.
