John Louis Evans (rođen je 1950. godine u Beaumontu u Teksasu) američki je kriminalac i ubojica koji je kraj svog životnog puta dočekao 1983. godine na električnoj stolici u zatvoru Holman u Alabami u dobi od 33 godine. Evansovo pogubljenje zbog izuzetne okrutnosti postalo je jedan od najdražih argumenata američkim aktivistima za ukinuće smrtne kazne. Nije se radilo o sadizmu države koja je sprovela smrtnu kaznu, već o zastarjeloj električnoj stolici koja je prilikom izvršenja kazne "zakazala".
Evans je električnu stolicu, po mišljenju američkog suda zaslužio tako što je nakon uvjetnog puštanja iz zatvora u Indiani 1976. godine, zajedno sa svojim prijateljem Wayneom Ritterom krenuo u dvomjesečnu zločinačku avanturu koja je uključivala, prema njihovom priznanju, više od trideset oružanih pljački, devet otmica i dvije iznude u sedam saveznih država. 5. siječnja 1977. godine Evans i Ritter opljačkali su i ubili Edwarda Nassara, vlasnika trgovine u Mobileu, Alabama, dok su njegove dvije kćeri bile u trgovini. Počinitelji su pobjegli, ali su ih 7. ožujka uhvatili agenti FBI-a u Little Rocku u Arkansasu.
Evansu je suđeno u Alabami za ubojstvo prvog stupnja počinjeno tijekom počinjenja pljačke. Tijekom suđenja Evans je priznao svoj zločin i izjavio da ne osjeća grižnju savjesti te da bi pod istim okolnostima ponovno ubio. Nadalje, zaprijetio je da će, ako ga porota ne osudi na smrt, pobjeći i ubiti svakog od njih. Unatoč njegovom svjedočenju, porota je dobila upute da razmotri sve dokaze i donese osuđujuću presudu samo ako tužitelji nisu ostavili nikakvu razumnu sumnju. Nakon manje od petnaest minuta vijećanja, porota je osudila Evansa za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, izričući tako smrtnu kaznu.
Sredstvo za izvršenje smrtne kazne korišteno u zatvoru Holman bila je električna stolica koju je konstruirao jedan zatvorenik 1927. godine. Stolica je imala nadimak "Žuta mama". 22. travnja 1983. godine u 20:30 sati prvi strujni udar prošao je kroz Evansovo tijelo. Trajalo je trideset sekundi. Iz elektrode vezane za njegovu lijevu nogu izbijale su iskre i plamen. Tijelo mu je udarilo o trake koje su ga držale na električnoj stolici, a šaka mu se trajno stisnula.
Elektroda je pukla iz trake koja ju je držala na mjestu. Veliki oblačić sivkastog dima i iskri izbio je ispod poklopca motora koji mu je prekrivao lice. Prostorijom za svjedoke počeo se širiti smrad spaljenog mesa i odjeće. Dva su liječnika pregledala Evansa i izjavila da nije mrtav.
Ponovno je pričvršćena elektroda na lijevoj nozi. U 20:30 sati Evansu je dat drugi udar struje od trideset sekundi. Liječnici su opet ustanovili da mu srce još uvijek kuca i da je još živ. U 20:40 sati treći naboj električne energije, u trajanju od trideset sekundi, prošao je kroz njegovo tijelo. U 20:44 sati liječnici su konstatirali smrt. Smaknuće Johna Evansa trajalo je dvadeset četiri minute.