Nekadašnji kapetan JNA i potom snajperist HV-a, danas 64-godišnji Savo Pejović iz Deanovca, po treći je put na splitskom Županijskom sudu u srijedu osuđen nepravomoćno na 20 godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva počinjenog prije čak 19 godina.
Pejović je već bio osuđen 2013. godine na istu kaznu nakon šestogodišnjeg postupka, a kad je ta presuda ukinuta, ponovno je osuđen istovjetno, i to 2015. godine. Obje su presude ukinute zbog bitnih povreda kaznenog postupka.
U srijedu se nije pojavio na izricanju presude, no odmah nakon izricanja, a s obzirom na to da je kazna viša od pet godina, određen mu je istražni zatvor te je policiji izdan nalog da ga se uhiti i sprovede iza rešetaka.
Ubojstvo na parkiralištu
Prema presudi sudskog vijeća, sa sutkinjom Ankicom Boban na čelu, Pejović je osuđen jer je, na osnovi zatvorenog kruga indicija, utvrđeno da je te noći s 21. na 22. travnja 2005. godine na parkiralištu hotela “Jadran” u Segetu Donjem, pucajući iz dva pištolja, ubio tada 23-godišnjeg zaštitara Nediljka Kozlicu i njegova četiri godine mlađeg prijatelja Nenada Rakijara. Izrešetao je tada prvo Kozlicu s osam hitaca koji su ga pogodili u glavu, prsa te trbuh. Nesretni je zaštitar pogođen hicima pao tako da mu je pola tijela virilo iz kontejnera u kojem je koju sekundu prije bio sa svojim prijateljem, koji je, pak, poslije pronađen mrtav u kontejneru. Bio je pogođen s tri metka u glavu, prsa i natkoljenicu, a kad ga je policija pronašla, u ruci je još stezao držak kuhinjskog noža.
Na mjestu zločina pronađeno je 16 čahura i 15 zrna, no nikad nisu pronađeni pištolji kojima su počinjena ubojstva, pa su vještaci mogli samo utvrditi da je većina čahura i streljiva bila za Škorpion, dok su dva metka i dvije čahure pronađeni na parkiralištu bili za pištolj Crvena zastava ili, pak, talijansku Pietro Berettu. Godinu dana nakon zločina uhićen je Pejović te je pretragom njegova stana pronađen, kako je i u obrazloženju svoje odluke istaknula sutkinja Boban, krucijalni i jedini materijalni dokaz koji povezuje Pejovića s ubojstvima. Naime, u sobi u kojoj je Savo spavao pronađen je neispaljeni metak za koji je balističkim vještačenjem utvrđeno da se nalazio u istom oružju, Škorpionu ili CZ-u, kao i jedna od čahura koja je pronađena na mjestu egzekucije.
Odvjetnik Dragan Mijoč, koji je svih ovih godina vrlo angažirano i srčano, kao pravi profesionalac bez obzira na to što se radi o zastupanju po službenoj dužnosti, zastupao okrivljenog Pejovića od početka je tvrdio da se radi o nezakonitoj pretrazi i da je samim time takav dokaz nevažeći. Naime, bilo je sporno, po iskazima onih koji su sudjelovali u pretrazi, je li dvoje svjedoka bilo u isto vrijeme u svakoj od prostorija koje su pregledavane. I policajci su tada rekli da su svjedoci bili razdvojeni jer se pretraga obavljala istovremeno u više prostorija, a svjedoci su ključni dokaz – metak – vidjeli tek u kuhinji kad su ga donijeli policijski inspektori. No dileme oko toga je li pretraga bila zakonita ili nije otklonio je Vrhovni sud, koji ju je proglasio valjanom.
Osim ovog, dakle jedinog materijalnog dokaza, sutkinja Boban je navela, uz ostalo, da su indicije i to što je, iako je tvrdio da u to vrijeme nije imao Škorpion, iz iskaza svjedoka vidljivo da je bio ljubitelj oružja, a jedan je pištolj nađen i zakopan u dvorištu njegove kuće u Deanovcu, no pokazalo se da nema veze s ubojstvima. Nekoliko svjedoka potvrdilo je da je Savo tražio od koga će kupiti Škorpion, te da je naposljetku i kupio jedan koji je znao ponekad “zaštekati”. A baš je ta karakteristika, po mišljenju tužiteljstva, bila presudna zašto je u svoj krvavi pohod nosio i drugi pištolj. Jer je znao da Škorpion zna zaštekati!
Motiv ovog stravičnog čina nikad nije utvrđen, sam Pejović je tvrdio da nije poznavao ubijene mladiće i da nikakve veze s njima nije imao.
Šetnja psa kod hotela
Postoji, doduše, iskaz njegova sina u kojem se spominje nekakav problem ili svađa, odnosno da bi navodno Pejoviću netko, možda baš ubijeni zaštitar, branio da šeta psa kod hotela “Jadran”, no taj se iskaz nije mogao koristiti u sudskom postupku. Jedan je svjedok, pak, kazao da mu se Savo hvalio kako mu može pomoći da se u Gračacu “riješi” jednog susjeda “kao što je on riješio ove ovdje”, spominjući izraz “ukokati”.
Sutkinja je još, uz ostalo, navela i da je Pejović kazao da mu je te večeri bilo loše i da nije mogao izići van, a onda je jutro poslije bez problema vozio punca u bolnicu. Isto tako, nije mu povjerovala na tvrdnje da nije mogao izići neopaženo jer bi pas sigurno zacvilio, a i kvaka na vratima bila je bučno škripala.
– Ovo je bilo okrutno, planirano, bešćutno i bezobzirno ubojstvo... On je sve ovo vrijeme koliko postupak traje, a traje jako dugo, imao povlasticu... On, naime, živi život, a životi mladih žrtava su ugašeni – zaključila je predsjednica sudskog vijeća. •