Slađana je posljednji put u svom rodnom selu Sveti Đurađ pokraj Virovitice bila prije tri tjedna. Na njezinom se licu već izdaleka mogla vidjeti velika plava masnica. Ušla je u kuću, sjela za stol i zamolila svoju maćehu Ljubicu čašu vode.
Domagoj je otišao u sobu malo prileći jer je bio umoran od puta, a njihova trogodišnja kći u dvorištu se zaigrala s Slađaninim očuhom Matom, piše Jutarnji.hr.
- Što se dogodilo ćerce moja, što ti je to na čelu - upitala ju je zabrinuo Ljubica.
- Ne pitaj me ništa majko, opet me je udario. Zabio me je u zid, glava me boli. Morat ću kod liječnika, mislim da imam potres mozga. Molim te, ne govori tati - uplašeno joj je govorila Slađana.
Nepuna tri tjedna kasnije, u četvrtak navečer, u kući Slađaninih skrbnika zazvonio je...
Domagoj je otišao u sobu malo prileći jer je bio umoran od puta, a njihova trogodišnja kći u dvorištu se zaigrala s Slađaninim očuhom Matom, piše Jutarnji.hr.
- Što se dogodilo ćerce moja, što ti je to na čelu - upitala ju je zabrinuo Ljubica.
- Ne pitaj me ništa majko, opet me je udario. Zabio me je u zid, glava me boli. Morat ću kod liječnika, mislim da imam potres mozga. Molim te, ne govori tati - uplašeno joj je govorila Slađana.
Nepuna tri tjedna kasnije, u četvrtak navečer, u kući Slađaninih skrbnika zazvonio je...