- Ljudi, pomozite. Ovo nije ono što sam želio. Što sam tražio. Mimo moje volje rade sa mnom što žele. Ima ih više, nisu uvijek svi ‘otkriveni‘, i ne radi se samo o meni...
Sad se pitate tko je ovaj sredovječni Splićanin? I što mu se događa? Tko se igra njegovom sudbinom?
Pa eto, mi novinari uglavnom čekamo da se netko nama javi s ovakvim problemom, ali ponekad treba uzeti stvari u svoje ruke. Ovaj ‘paćenik‘ sam - ja. Autor ovog teksta. A o čemu se radi. Pa puna mi je kapa i HDZ-a i Puljka, nije sad ovo neki moj ćef, nisam se digao na ‘lijevu nogu‘ pa poželio malo ...
Ono što mi je bio okidač jest zadnja vijest kako će Hrvatska, umjesto Izraela, biti domaćin Europskog prvenstva u vaterpolu. Brzinom munje reagirala je Vlada Republike Hrvatske i stala uz Hrvatski vaterpolski savez. Bit će novca, bit će igara. I to je dobro.
Ail odmah se sjetim priče od nema tome ni mjesec dana. Kada je ista ta Vlada trebala podržati Split kao domaćina Europskih igara 2027. E onda je to bilo skupo, neisplativo, neprihvatljivo... A jasno je i najvećem naivcu da bi priča bila sasvim drugačija da na čelu grada nije - Ivica Puljak. Tip koji svako malo spušta HDZ-u.
I možda bi to bilo i OK za Split, kada bi taj Puljak nešto za Split i napravio. Ali evo sad smo upravo saznali i da ništa od stanova za dugoročni najam, ne ide. Pa svi vi mladi i sredovječni Splićani, nažalost ništa. A vrijeme prolazi. Nema stanova, nema Spaladium Arene, nema Europskih igara... Samo obećanja.
I tu se vraćam na vapaj s početka teksta. Dok se političari u sigurnosti i komforu svoje fotelje igraju politike, obični, mali ljudi pate. Kao figure u igri Čovječe ne ljuti se. Čekaju da ih netko pomakne, naprijed, pa u kućicu, pa opet naprijed, pa te netko sruši... Dok ne završiš na kraju u svojoj zadnjoj kućici, na Lovrincu, bio crven, zelen, žut ili plav... A oni su se lijepo zabavili uglavnom nesvjesni da se igraju ljudskim životima, ljudskim sudbinama. Čak i nečinjenjem. Nekome život prolazi, ni u čemu.
I dok se recimo društveno osviješteni Francuzi dignu na noge za svaku sitnicu, prosječni Hrvat pogne glavu i pusti komentar na ‘fejsu‘. Priča o vaterpolu i Europskim igrama je zapravo sve. To je to. Može se, kad ste na istoj liniji. Split već odavno nije. Ni sa kim, a ponajmanje sam sa sobom. I život ide... Prema zadnjoj kućici.
Čovječe, popizdi.