Spaladium Arena je na bubnju. Cijena od 50 i kusur milijuna eura za zdanje kojim smo se trebali ponositi, a na kraju se sramimo. I stoji da je način na koji je izgrađena i ostala nedovršena, bez famoznog tornja, sramotan, a da je priča s austrijskim bankama, jamcima i Gradom Splitom koji je ostao u nebranom grožđu jedna od najvećih crnih točaka splitske politika zadnjih desetljeća.
Ono što ne stoji, a provlači se kao teza o kojoj nema spora, jest da se radi o neželjenom izdanju koje je, osim za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. za čije je potrebe izgrađeno, sada stoji neželjeno i prazno. I kako se, eto, ispunilo samo za potrebe cijepljenja u ‘akciji COVID-19‘. Ništa dalje od istine ne može biti.
Spaladium Arena saživjela je s ovim gradom i digla ga na novu razinu....