Na otočiću Vrnik je bila Beyonce, a odsjela je u staroj školi, koja je unatrag pola stoljeća imala čak pet razreda osnovne. Priča to domaćin, Korčulanin Pero Lozica, odvjetnik sa zagrebačkom adresom, te naglašava kako je u to vrijeme na otočiću, a baš je otočić (dug 850 metara, a širok oko 450), živjelo više od četiri stotine stanovnika!
Zašto je došla svjetski poznata američka pjevačica, otkrivaju nam otočani: Ovdje je mir, nitko te ne smeta.
Do Vrnika voze taxi brodovi, kreće se iz milju udaljenog grada Korčule, stigne se brzo. Naravno, Beyonce nije stigla tako, kao ni Novak Đoković, Luka Modrić, Mateo Kovačić... Tko je još pronašao mir na otočiću? Severina! – k’o iz topa će konobar.
Srećom, nitko od spomenutih svjetski poznatih lica nije bio danas na Vrniku, pogotovo ne u podne, jer bi vrlo brzo pokupio stvari, te otišao. Šalimo se, ali mir na otočiću ‘narušili’ su vaterpolisti, stari i mladi. Ugostio ih je Lozica, koji je pripremio teren i bare, te se i tu ispred stare škole na Vrniku održao dio Svjetskih dana vaterpola, koji je na Korčuli okupio ‘Crème de la crème’ vaterpolo sporta. I gotovo svi su završili u moru, s kapicom na glavi, u ‘lovu’ na loptu.
Zaigrao je i najtrofejniji vaterpolski trener svijeta Ratko Rudić. Okupio je olimpijske srebrnjake iz Moskve 1980. godine, to su njegove zadnje igre u ulozi igrača, te su uz njega bili Milivoj Bebić, Zoran Roje i Boško Lozica, a kako treba sedam igrača za počet utakmicu, na vrata je legendarni brk poslao Josipa Pavića, Nikšu Dobuda angažirao na poziciji centra, a zaigrao je s njim i ministar turizma i sporta Tonči Glavina. Na drugoj strani Zoran Kačić na vratima, koji je igrao, eto nek se zna, na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976.
Naravno, vrlo brzo se krenulo s ‘letećim izmjenama’, pa su starije zamijenili mlađi, naši zlatni koji su u Londonu 2012. osvojili olimpijsko zlato, pa onda svi velikani svjetskog vaterpola, koji su došli na Korčulu ovog vikenda. I ne samo oni.
Poslije utakmice, sjeli su svi skupa u hlad, ispred stare škole, koju je obnovio Lozica, i koji je u jednoj prostoriji, na prvom katu, sačuvao uspomenu na školu (tu su još restoran, zatim galerija, te apartmani), a kad su vaterpolski velikani zauzeli svoja mjesta, pridružili se ostalima, čekali su ih Ivica Tucak, Igor Milanović, Goran i Sandro Sukno..., krenula su sjećanja na velike utakmice i natjecanja, pobjede i poraze, radosti i tuge...
Poželjeli su svi skupa na kraju da se opet nađu na okupu, te opet zaigraju kao u stara dobra vremena, i kao što je bilo ove nedjelje točno u podne na Vrniku.