Boro Primorac, rečeni Šekspir, kako ga je svojedobno prozvao nenadmašni Miljenko Smoje alias Mali Marinko, kao kroničar Hajduka, a nakon promašaja penala protiv Hamburgera, bio je baš ganut prilikom dodjele priznanja „Fabjan Kaliterna”. To je najveće priznanje splitskog športa.
Primorac je bio u središtu pozornosti na dodjeli nagrada, svaka čast ostalima i Milivoju Bebiću koji je svojedobno bio Maradona vaterpola, najbolji vaterpolist na svijetu, ali Hajduk je ipak Hajduk, a Boro Primorac, voditelj Akademije „Luka Kaliterna” koja je dosegla srebrnu medalju u Europi, zaslužio je izuzetnu počast: juniori su došli do finala Lige prvaka, nakon serije osvojenih titula na domaćoj sceni.
Kad ga je s ekrana u snimljenom uratku pozdravio i čestitao mu Arsene Wenger, njegov dugogodišnji suradnik u Japanu i Arsenalu, nadasve prijatelj; i kad je Ivica Šurjak s ekrana, također u snimljenom prilogu ispričao kako ga je Tito Kirigin inkognito slao u Mostar („ajde po noći, stavi kapu da te ne prepoznaju”) da ga privoli da prijeđe iz Veleža u Hajduk te 1977. godine... kanula je suza niz oko Primorca. Bore, mostarske dobre duše. Emocije su ga preplavile.
Ispričao je kako se to vratio u Hajduk prije nekoliko godina:
- Supruga Nada, Splićanka, moj oslonac, rekla je, četrdeset godina smo u inozemstvu, dosta je, vraćamo se u Split! Poslušao sam je – nasmijao se...
Doduše 36, ali to je to, nećemo cjepidlačiti. Vratio se u kolovozu 2019. godine.
Otad Hajdukova Akademija ispisuje blistave stranice, a Lukša Jakobušić, predsjednik Hajduka koji je stigao naknadno, u Primorcu uživa čvrst stalni oslonac u svojim promišljanjima. Od prvog trenutka prije tri godine kad je došao iz Dubrovnika za kormilo Hajduka, gospar Boro je desna Jakobušićeva ruka u svim promišljanjima.
U trenutku zahvale pred mikrofonom Primorac je pobrkao Fabjana i Luku: nagrada nosi naziv splitskog sportskog neimara Fabjana, a on je na čelu Akademije Luke Kaliterne... Rekao je s ponosom „ja sam poznavao barba Luku još kao igrač Hajduka sedamdesetih i osamdesetih i sretao se s njim, posebna je čast uzeti njegovu nagradu”!
Objasnili smo mu potom da su Fabjan i Luka braća, a da ih je Smoje, opet ga spominjemo, objedinio u lik Duje u tv-seriji Velo misto. Nije ni čudo da se Primorac zbunio. Nagrada je Fabjan, a kormilo Luke Kalterne, Akademije Hajdukove, u njegovim je rukama. Sve smo razjasnili.
Kad se dobije ovakva nagrada, onda znači da vas je grad Split doista prigrlio kao svoga, premda ste rođeni Mostarac koji je u Hajduk došao 1977., otišao 1983. Onda vas dugo nije bilo, sve do povratka na čelo Akademije „bijelih” 2019.?
- Hvala im na priznanju, davao sam uvijek sve od sebe, prvi put kao igrač, odmah smo osvojili titulu prvaka na Starom placu, izabrali su me navijači (i novinari, op. a.) za najboljeg igrača, dali mi pehar. Onda smo išli na novi stadion, osvojili Mediteranske igre, dao sam i prvi gol u Poljudu, sve je išlo dobro... Onda sam otišao vani, trideset, četrdeset godina, pa mi je žena rekla dođi ponovno, vraćajmo se... Uzeo sam Akademiju i radim s „bilim tićima” koji imaju entuzijazam, „volonte” (volju, uteče Bori poneka riječ francuskog i engleskog). Bio je to za mene „interesting” i” fantastic challenge”. Izazov!
Je li vas nagrada iznenadila?
- Iznenadilo me, kako ne, ali zahvaljujem na tome cijeloj Akademiji, djeci koja rade, juniorima koji su došli u finale „Šampijons” lige i teško će to neki klub iz Hrvatske ponoviti. To što smo mi uradili, to je fantastično!
Trenutak u karijeri koji pamtite, izdvojite nam ga?
- Velike europske utakmice u Splitu uvijek bismo dobijali, ispali bismo, ali smo u Splitu svakog pobjeđivali! Bili smo baš dobra, velika ekipa!
Da se vratimo na penal protiv Hamburgera, promašili ste ga, pamti se... Da ga danas pucate, biste li ga drugačije izveli?
- Ha, ha, ha, uvijek na to... Ne znam, možda bih bio mirniji, možda... štajaznam... Ne možeš... (zastao je). To je tako. Uvijek sam pogađao, a promašio ga kad je najmanje trebalo da ga promašim. Imaš 25 godina, mlad si... Desi se... Dotad ga nikad prije nisam promašio penal, a tad jesam, baš kad ga ni slučajno nisam smio promašiti!
Priznanje je dobila i Akademija, ne samo vi?
- Čestitka za sve moje trenere, sve koji rade, psihologe, pedagoge, profesore... Svi su dali veliki „effort” (napor, op. a.) da se dođe do toga. Juniori su stvorili ekipu koja ima hajdučki karakter. A dolaze i mlađi, još bolji „bili tići”... Uvijek novi, uvijek bolji – rekao je Primorac.
Zanimljiv je detalj ispričao Ivica Šurjak kako ga je Tito Kirigin, još kao igrača, kapetana momčadi i vašeg suigrača u reprezentaciji poslao u Mostar da vas nagovori da dođete iz Veleža u Hajduk?
- I to je bilo još u februaru (veljači, op. a.) i dao sam Šurjaku riječ da poruči Titu da dolazim. A prijelazni rok je bio tek na ljeto. Nisam odustao. Nije trebao potpis. Riječ je svetinja. Rekao sam ocu, ja sam odlučio. I na ljeto sam došao u Hajduk – ispričao je osvajač Trofeja „Fabjan Kaliterna”.