Tužan sam, žalostan, ('sono triste'), to je najtočnije da vam prenesem kako se osjećam danas, nakon što se sa 0:0 protiv Švedske nismo uspjeli plasirati na Svjetsko prvenhstvo. Pa to je prvi put nakon 59, odnosno 60 godina bit će točno na ljeto, zadnju smo svjetsku smotru propustili 1958., pa to je cijeli jedan život! Jesmo, propustili smo u međuvremenu možda neki Europeo, ali pustimo to, Mondiale je Mondiale...
Nisam čovjek koji bi sad kritizirao bilo koga, jasno je tek da je cijeli nogometni pokret teško oštećen, šteta je nesagledivih razmjera. Ajmo mi sad u Italiji napraviti jedinu stvar koju moramo: okrenimo se radu s mladima, izvucimo pouke. Problem ide iz osnovice, iz fundamenta. Iz temelja. Mogu reći da je desetak, petnaest godina rad s mladima nekako u drugom...