‘Atalanta, che sfortuna‘ vrištalo je sa stranica La Gazzette dello Sport sredinom ožujka kad su kuglice u četvrtfinalu Europske lige spojile junake Bergama s Liverpoolom. Nekima nesreća, a drugima sreća i prilika za uživo pogledati Liverpool u posljednjim trenucima ere Jurgena Kloppa. Sreća za one koji su čuli "you‘ll never walk alone" na Anfieldu, a onda i uživali u jednoj od najboljih utakmica karijere Marija Pašalića. Za one koji to nisu bili u prilici utješno je bilo čuti i "mai sola", a što je u suštini isto samo na različitim jezicima jer Liverpool i Atalanta su po tome slični.
David na Golijata bio je biblijski opis dvomeča koji se spremao prvo na Anfieldu, a potom na Stadio Atleti Azzuri d‘Italia ili drugog imena Gewiss Stadium. Tako nekako i je bilo najbliže za usporediti ih pred ova dva ogleda, a biblijskim ishodom borbe Davida i Golijata već smo upoznati.
Van svih očekivanja bila je prva utakmica na Anfieldu u kojoj je Atalanta slavila s 3:0, a kako smo već spomenuli Pašalić je bio najbolji igrač susreta. Odigrao je Mario vjerojatno najbolju utakmicu karijere, u jednom i od najvažnijih trenutaka klupske karijere te je okrunio golom za potvrditi pobjedu. Priželjkivali da ćemo istom svjedočiti i u Bergamu, samo se Gian Pier Gasperini odlučio kod kuće krenuti s izmijenjenim sastavom. Izgubio 0:1, ali prošao dalje. Spektakl.
Borba za Europu preko Serie A i pokušaj da donesu europski trofej doma ostavljaju traga, što se vidjelo i samo koji dan nakon slavlja na Anfieldu pa onda remija protiv Verone u prvenstvu. Kladionice nisu vjerovale u Atalantu ni nakon 3:0 u Liverpoolu, ali jesu oni koji im ne daju da koračaju sami.
"Mai sola" i "you‘ll never walk alone"
Sumnjamo da je Oscar Hammerstein II u trenucima kad je pisao stihove za mjuzikl Carousel 1945. godine pomislio da će kasnije jedna od najobrađivanijih pjesama postati i jedna od najpopularnijih navijačkih himni. Verzija koju su Garry and the Pacemakers otpjevali 1963. proslavila je Hammersteinove stihove, a Liverpoolova legenda Bill Shankly proširio je među navijačima i ostalo je povijest. "You‘ll never walk alone" ima izvedenice u raznim jezicima, a dio je i kulture Atlantina, tj. Curve nord 1907.
"Mai sola" ima u suštini isto značenje, što se može vidjeti i po zastavama prevedenim na engleski, a koliko se toga drže mogli smo se uvjeriti na utakmici protiv Liverpoola. ‘Pustimo svoje snove vjetru, mašući svojim bojama prema nebu‘ bila je njihova poruka na početku, a snove im nisu uspjeli ugasiti ni Salah, ni ostale karike Kloppovog lanca koji je popucao još u Engleskoj, dok je staro i mlado sa sjeverne tribine bez prestanka bodrilo crno-plave.
To je i jedan od zanimljivijih detalja koji se ne viđa toliko često na europskim stadionima. Atalanta je identitet grada što je vidljivo na gotovo svakom koraku Bergama, a ljudi bez obzira na dob i spol su na sjevernoj tribini pratnja su igračima od prve do zadnje minute u svakoj utakmici. Priznanje su im na kraju odali i Klopp te Virgil van Dijk, a onda i igrači Atalante koje su nosili do prolaza u polufinale kojem su se zajedno nadali.
Nikad slađi poraz i nikad brže odgledana utakmica
- Nikad mi brže nije prošlo 90 minuta – bio je komentar suputnika nakon susreta, a time je i zapravo sažeo cijeli doživljaj ovakve utakmice s tribina stadiona Gewiss u jednu rečenicu, bilo da se uspoređuje s onim ispred televizora ili kvalitetom nogometa ili nekim drugim segmentom.
Odigrala je Gasperinijeva momčad dvije utakmice za povijest, još jednom u njegovom trenerskom mandatu, a ovog puta i blizu europskog trofeja. Iako poraženi kod kuće slavili su kao i na Anfieldu, pa i jače. Pokazala je još jednom ova momčad s Gasperinijem na klupi da im leži uloga Davida. Protiv svih izgleda prije četvrtfinala sad su u polufinalu i to nakon slavlja protiv Liverpoola kojem se upisivao ovaj trofej kao posljednji europski u Kloppovoj eri.
Fešta sa stadiona nastavila se na ulicama Bergama. Vozili su se karuseli na motorima i pjevalo se na ulicama nakon vjerojatno najslađeg poraza voljenog kluba. Dok je trajalo slavlje čekao se i ishod penala s Velodromea koji su im razriješili dilemu sljedećeg puta te otkrili da neće morati ponovo za Lisabon ove godine, već ih čeka Marseille.
Nakon utakmice Gasperini je izjavio kako u karijeri nije osvajao trofeje i kako mu je ovaj prolaz Liverpoola kao jedan. S odmakom od mjesec dana i naslovnica Gazzette promijenila se od "nesreće" do toga da "Božica ispisuje povijest", a možda će je na krilima Pašalića i ostatka ekipe baš ispisati i 22. svibnja u Dublinu.
