Sve što trebate znati o prvom dijelu utakmice između Hrvatske i Španjolske je da je njihov izbornik drugi time-out pozvao u 13. minuti. Sve ste shvatili... Hrvatska je u prvom poluvremenu razmontirala Španjolsku, vodi 18:14! Brzo, agresivno, raznovrsno. Imenima neopterećeni (nećemo kazati Kauboji) odigrali su poluvrijeme za pamćenje.
Izabranici Gorana Perkovca u utakmici su ušli toliko silovito da Furija jednostavno nije znala što ih je snašlo. Sijevalo je sa svih strana. Srna, Lučin, Načinović, Šoštarić... Svaki napad je bio drugačiji, lopta gotovo da i nije udarala u pod. Toliko je brzo kolala. Vukli su hrvatski rukometaši Španjolcima u leđa. Čak i nakon primljenih golova, „letio” je brzi centar i novi brzi napad.
A sve to proizašlo je iz obrane. I to kakve... Bilo je to agresivnih 6-0 s dubokim izlascima na lijevog i desnog vanjskog. Toliko da je na trenutke izgledalo kao 4-2. Ali je itekako funkcioniralo. Ušla je Španjolska u susret s ulogom favorita, a u tom stilu su i zaigrali. No, Hrvatska je bila nimalo impresionirana. Kako rekosmo, neopterećena imenima i protivnikom. Naši su rukometaši došli juriti i nadigravati se. Konačno su zaigrali brzi, moderni rukomet.
A za to imamo prave igrače! Mlade koji jurišaju „bez rišpeta”. Na to je Jordi Ribera odgovorio uvođenjem iskustva. Zaigrao je tako i 37-godišnji Canellas. Uzvratio je Perkovac i ušao je Duvnjak na oduševljenje tisuća hrvatskih navijača u Mannheimu. Run‘n‘gun rukomet donio je Hrvatskoj (uporno ih zovemo „samo” Hrvatska, dajte više novi nadimak...) najviše šest golova viška u prvom poluvremenu (12:6). Bombom Lučina, njegovim petim golom Hrvatska je na predah otišla s četiri gola viška (18:14).