Spustio se zastor na dugo iščekivano Europsko prvenstvo u rukometu. Španjolci slave prvo europsko zlato, Šveđani su se nakon dugo godina vratili u vrh, Francuzi i Danci ipak su podbacili, a Hrvatska je tu negdje između zadovoljstva i razočaranja.
Iako su prvenstveno zbog uloge domaćinstva svi očekivali medalju, bilo koju, s druge strane peto mjesto „kauboja“ i nije toliko loše s obzirom da smo gotovo cijeli turnir igrali bez najboljeg igrača Domagoja Duvnjaka.
A na njemu se puno toga gradilo u taktici naše igre. Kako u napadu, tako i u obrani. O psihološkom značaju takvog igrača za ostatak momčadi da ne govorimo.
Fali strategija razvoja
A o drugim stvarima, poput užasnog stanja u kojem se nalazi naš rukomet, sada ipak nećemo. Jer ako znamo da nemamo ni kvalitetnu ligu ni...
