Upravo se vozimo na trening u Zagreb Arenu, posljednji trening pred današnje finale.
Uh, ne mogu vjerovati koliki smo teret skinuli s leđa onom polufinalnom pobjedom protiv Poljaka, sad mi je sve nekako lakše. Prije polufinala je nervoza bila velika, ogromna stijena nam je bila na leđima…
Kad smo to dobili napustili smo dvoranu svaki po pedeset kilograma lakši…
Nervoze, male, ali pozitivne, ima i pred bitku s Francuzima. Ali stvarno samo male, jer se već osjećamo pobjednicima bez obzira na ishod finala.
Ovaj naraštaj hrvatskih rukometaša već je napravio podvig.
Pritisak je veći zbog ulaznica, ljudi nas zovu, mole, iako su svjesni da ih nemamo. Davno prije smo dobili nekoliko komada za najužu obitelj, na tomu je sve ostalo.
Meni će na finalu podršku s tribina davati supruga...
