Da, bio sam veliki navijač karlovačkog košarkaškog kluba “Željezničar”. Stanovao sam blizu nepobjedivog igrališta “Šanac” kada je ovaj klub šezdesetih bio među vodećima u bivšoj državi.
Zbog njega nisam nikad uspio mutirati jer sam glasnice potrošio na navijanje. Tada je Karlovac bio grad košarke.
Najveća bol bila mi je ostati izvan igrališta, a slušati one gromoglasne povike: “Željo, Željo.”
Kada sam navršio trinaest, u gradu su 1964. gostovali najveći američki košarkaši svih vremena: Bill Russell, Oscar Robertson, Bob Cousy, Jerry Lucas i drugi.
Robertson mi je dao sliku, a Russell me je poslao po četiri piva. Bogovi su se spustili na beton “Šanca”.
Svi navijači su bili ošamućeni neviđenom srećom. Tada još nije bilo “kulture” hukanja, u krv nije u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....