Dvanaest godina se vozilo na Braču, od Supetra prema Nerežišću, bilo je godina kad su se održale i dvije brdske trke, i kad se, hvala Bogu, turizam vratio nakon Domovinskog rata i na otoke, u cijelu Lijepu našu, automobilisti su morali potražiti novu stazu. Bilo je, u šali će danas reći: hvali more, drž se kraja – i tako su na kraju se iskrcali na kraj, ali ne uz more, već otišli u 'pustinju', na Kozjak, u Općinu Lećevica, u Radošić, tamo gdje je 'majka svih bitaka' bikijada, borba s bikovima, ali i nadaleko poznata Seoska olimpijada.
Između ta dva događaja, koja su domaćim ljudima svetinja, našli su mjesto pod suncem. Staza je tu postojala, tj. bio je tu uvijek put do Planinarskog doma na Kozjaku. Probalo se tad, vidjelo se kako se može, svidjelo se gotovo svima, te s...