Malo po malo i stigli smo do polufinalnog dana glavnog turnira 52. Kutije šibica. U ovom trenutku sigurno je jedino da titula najbolje momčadi najvećeg malonogometnog natjecanja u Hrvatskoj neće ostati u njenom glavnom gradu. Zagrebački hakleri se moraju malo zamisliti, jer su među četiri najbolje momčadi na Kutiji ostale samo one koje su na parket istrčavale direktno iz raznih prijevoznih sredstava. U borbu za finale u četvrtak, uz izravne prijenose na HTV2, idu dvije družine iz Dalmacije te po jedna iz Hercegovine i Slavonije. U petak će se dijeliti pehari pobjednicima u sve tri kategorije, ženskoj, veteranskoj i seniorskoj, pišu Sportske novosti.
Prvo polufinale na Glavnom turniru u dvorani II Doma sportova počinje u 17.30, a sastat će se dvije sjajne dalmatinske momčadi. Branitelj naslova Biberon Koestlin nakon teške četvrtfinalne muke protiv pobjednika iz 2021., Krešimira Kete Bandića, čeka nova visoka prepreka u vidu momčad CB Sea Wolf Spegra, lanjskog osvajača 4. mjesta na Kutiji.
- Na godišnjem odmoru sam na poslu pa je O.K., ne muče me ta stalna putovanja, a kad su utakmice dan za danom, onda ostajemo u Zagrebu. Lijep je nakon prospavane noći osjećaj da smo opet došli u polufinale Kutije šibica, pogotovo nakon vrlo loše odigrane utakmice s naše strane u četvrtfinalu. Svi pojedinci, pa onda i cijela momčad, su podbacili! No tako to valjda treba biti, moraš preživjeti i jednu lošu utakmicu da bi napravio uspjeh na ovakvom turniru. Sad je dobro, prošli smo i nadam se ćemo proći i u finale, iako imamo teškog suparnika - kaže jedna od zvijezdi Biberona, najbolji igrač Kutije iz 2022. i lanjski dobitnik Trofeja CROfutsal za najboljeg hrvatskog igrača futsala, Toni Jelavić, koji naglašava da njegovu momčad ne čeka lagan posao.
- Igrao sam već protiv Sea Wolfa na turniru u Dalmaciji i pobijedio, ali oni su baš odlična momčad. Mlađi su, ići će 300 na sat i nemaju što izgubiti, zato moramo biti vrlo oprezni. Potpuno je jasno da ako ponovimo igru iz četvrtfinala protiv Kete Bandića, nećemo imati nikakve šanse za prolaz u finale. Baš nikakve...
Pogled na sudionike polufinala većini upućenih će sugerirati tvrdnju "Biberon će sigurno osvojiti naslov, prejaki su za sve". Složen je dream team čija vrata brani Luka Pavlović, a u igri se uz Jelavića ističu Franco Jelovčić, Josip Božinović, Blago Gašpar, Slobodan Rajčević, dvojica Brazilaca Rafinha i Lima... Jelavićev komentar:
- S jedne se strane slažem, s druge baš i ne. Istina, imamo najviše reprezentativaca, najkvalitetniji kadar, ali da ti to ništa ne garantira, vidjeli smo u četvrtfinalu kad je Keta Bandić bio puno moćniji od nas. Naravno da mi vjerujemo u osvajanje titule, no posao moramo odraditi na parketu.
Već 15 godina nitko na Kutiji nije obranio naslov, od Nacionala 2007. i 2008. godine. Biberon bi mogao?
- Imamo kvalitetu i psihički smo spremni. Bili bismo prezadovoljni s obranom naslova, bio bi zaista čudesan uspjeh napraviti nešto što nitko tako dugo nije - zaključio je 32-godišnji Jelavić.
CB Sea Wolf Spegra je na Kutiji stekao brojne simpatizere zbog svoje beskompromisne i atraktivne igre čiji ritam diktira lucidni Toni Kirevski, član futsal prvoligaša Vrgorca. Njegov suigrač Antonio Blažević, 20-godišnjak koji igra veliki nogomet za Zagoru iz Unešića, a mali za MNK Hajduk, prošle je godine bio najbolji strijelac Kutije s deset pogodaka, dok je ove trenutačno na tri.
- Ove godine sam više zadužen za obranu i udaranje suparnika, takvu su mi ulogu namijenili, he, he... Neka se samo moja realizatorska kriza slobodno nastavi zauvijek ako će rezultati biti ovako dobri. Osjećaj zbog plasmana u polufinale je fantastičan, ali cilj još nismo ostvarili. Ove godine želimo otići do kraja - čvrsto poručuje Blažević.
Momci s juga znaju što žele i dobro to čine. Šest od deset golova zabili su u posljednjih nekoliko minuta prvog ili drugog poluvremena, a pogodak nisu primili u zadnja tri dvoboja. Imaju vrhunskog vratara Nikolu Čizmića iz Olmissuma, malonogometne članove Torcide, Mejaša, Hajduka, Kaštela, Meja, Podstrane... Uglavnom, prava splitska momčad.
- Recept je isti kao prošle godine, funkcioniralo je lani, zašto ne bi i sada? Da, nakon svake utakmice se pakiramo i putujemo kući, nakon četvrtfinala doma sam došao u 4 ujutro, ali nije naporno kad znaš za što se boriš. Kažu da smo postali bunkeraška momčad kojoj je najvažnije da ne prima golove? Ili smo samo zreliji, neka ljudi sami procijene - dodao je Blažević i najavio finale:
- Sigurno je da nas čeka utakmica u kojoj bi svi dali prednost Biberon Koestlinu, svi osim - nas. Vjerujemo u prolaz i sve ćemo napraviti da to i ostvarimo, a nitko ne zna kakva nas utakmica čeka. Zato, vidimo se u četvrtak u 17.30 u Domu sportova.
Sat vremena nakon toga u akciju će Promotionplay Domograd i Feroterm Čamber gradnja. I Slavonci i Hercegovci iznenadili su na Štefanje, PP je izbacio branitelja bronce Polikliniku Milojević, a FČG je bio bolji od doprvaka iz 2022. Kerschoffset Kamgrada.
- Naše je središte Nova Gradiška, četiri, pet godina igramo zajedno za HMNK Nova Gradiška. Većina nas je iz Nove Gradiške i okolice, neki su momci iz Pakraca, a za Kutiju smo se pojačali s tri iskusna majstora - kaže 29-godišnji Nikola Eller, nekad velika velikonogometna nada Hrvatskog dragovoljca, čija karijera ipak nije doživjela zvjezdani uzlet.
- Moglo je bolje, ali nema veze, ni za čim ne žalim. Imam krasnu obitelj, uživamo i to je najvažnije - jasan je Eller.
Od trojice iskusnih sa strane, dvojica su bivši malonogometni reprezentativci Hrvatske, Vedran Matošević i Željko Petrović, a treći 36-godišnji Josip Šoljić, prošle jeseni član poljskog velikonogometnog drugoligaša pod imenom Kotwica.
- Puno nam znače zbog svojeg iskustva i kvalitete, posebno, naravno, Veki Matošević o kojem ne treba puno pričati, svi znaju koliko vrijedi. Nadamo se da će se oporaviti od ozljede i biti spreman za polufinale. Koga nema, bez njega se mora, ali mi bismo radije da on bude s nama - objasnio je Eller.
Promotionplay je bio osvajač seniorske Kutije 2010., 2012. i 2014. pa su onda momci malo ostarjeli i počeli harati među veteranima, gdje će u petak u finalu loviti svoj četvrti naslov. Eller otkriva kako je nastao ovaj novi PP:
- Mene je u momčad doveo Hrvoje Štrok, s kojim sam bio zajedno u Hrvatskom dragovoljcu. Igrao sam za "stari" PP, a onda se dogodila smjena generacija i Antonio Franja me 2021. pitao imam li igrače da sam sastavim cijelu ekipu. Rekao sam da imam i tako je krenulo, prve dvije godine ispali smo u šesnaestini finala. Ne može se današnji PP uspoređivati s onim trofejnim, to su sve bili vrhunski igrači i još uvijek jesu, nadamo se da će uzeti novi veteranski naslov. Dat ćemo sve od sebe da osvojimo barem upola titula koliko su oni uzeli...
I njihov je program u prosincu bio isti kao i kod ostalih polufinalista. Posao, kuća, Kutija. Malo i birtija...
- Svi kažu da treba doživjeti Štefanje na Kutiji i stvarno treba, baš smo uživali. Svi radimo, tako da smo se nakon utakmice vratili kućama, ali put nam ne pada teško jer radimo ono što volimo. Recept za uspjeh protiv moćne Poliklinike Milojević bio je jednostavan - naš voditelj Antonio Franja! Objasni nam prije utakmice točno što trebamo raditi, mi ga bespogovorno slušamo, ginemo jedan za drugog i bacamo se na glavu. Isto će biti i u polufinalu protiv Feroterma, gledao sam ih, dobra su momčad, ali ionako više nema laganih suparnika. Vjerojatno će biti tvrdo, ulog je velik, no vidjet ćemo što Franja kaže pa ćemo se tako i postaviti. Naravno, borit ćemo se do kraja, a, nadam se, i otići do kraja na Kutiji. Ako smo dobili Polikliniku Milojević, sigurno možemo i Feroterm - zaključio je Eller.
Iste ambicije, jasno, ima i njihov suparnik Feroterm Čamber gradnja, koju vodi legendarni trener iz Livna. Nije Zlatko Dalić već Boro Matan...
- Ima nas iz Čitluka, Čapljine, Ljubuškog, Vrgorca, Livna... Ostali žive u Zagrebu, ali sve nas veže ista domovina - Hercegovina. Složili smo momčad i naš je prvi zajednički nastup ispao vrhunski. Iskreno, nitko od nas nije na početku mislio da ćemo dogurati ovako daleko, ali kako smo dobivali utakmicu po utakmicu, vjera je sve više rasla - priča Mateo Kozarić, 30-godišnji član Vrgorca i jedan od glavnih arhitekata izgradnje momčadi hercegovačkog predstavnika u polufinalu Kutije.
U četvrtfinalu su svladali Kerschoffset Kamgrad boljim izvođenjem sedmeraca. Junak je, uz vratara Dejana Rašića, bio Josip Govorko, koji je pogodio sva četiri udarca u raspucavanju. Kako to da ste jednom od najmlađih, 20-godišnjaku, na leđa stavili takav teret da upravo on raspucava za polufinale?
- Igram s njim u Vrgorcu već tri, četiri godine i stvarno je izvrstan izvođač penala, ne znam je li uopće ijedan promašio. Tako da smo se odlučili za njega i, vidite i sami, nismo pogriješili.
I Kozarić i društvo skupili su dosta kilometara proteklih tjedana...
- Istina, naporno bi bilo da se samo vozimo u Zagreb i vraćamo iz njega kući, a kamoli još uz utakmice i poslove koje obavljamo. No dok se pobjeđuje i kad je tako dobra klapa, sve je lakše i sve se može. Moramo vjerovati da možemo proći polufinale i, naravno, vjerovati da možemo osvojiti turnir. Dat ćemo sve od sebe da tako i bude - završio je Kozarić.
Četiri momčadi, četiri priče iz raznih krajeva s istim ciljem. No daleko je još petak i finale, prvo do njega treba doći...