Torshavn, Ružomberok, Noah. To je trebao biti put Bijelih do, konačno, jedne od skupina Konferencijske lige. Bolje rečeno, šetnja. Za prve i treće nismo nikada čuli, možda tek poneki ovisnik o klađenju, dok je Ružomberok ”izrazito prosječna momčad”, kako je komentirao Samir Toplak. I što smo svi i sami vidjeli.
Da ti je netko ponudio ova tri protivnika, a pogotovo Armence u play off rundi, ne Sevillu, ne West Ham i slične, okrenuo bi nekoliko rundi za sve. Kolege novinari i svi na društvenim mrežama nazvali su to povijesnom prilikom. Koja je postala povijesni promašaj.
Hajduk nije uspio. Čak ni doći do Armenaca. U četiri utakmice početnicima s Farskih Otoka i vrlo osrednjim i limitiranim Slovacima zabio je tek dva gola, od toga jedan iz penala. Na tri vezana susreta (Torshavn i dva Ružomberok) nije zabio niti jedan. Nula, nula, pa opet nula.
”Kad ovakvoj ekipi u 180 minuta ne zabiješ niti jedan gol, kako onda misliš proći”, javno se upitao Toplak i potom iznio nekoliko primjera o teškoj improvizaciji u igri Hajduka. Koji je svoje planove za novu sezonu gradio na tri jaka imena, Perišiću, Livaji i Rakitiću, ne shvaćajući da ”ne igraju imena” već momčad, što mu je ”podkapacitirana slovačka ekipa i pokazala”.
Hajduk je za novu sezonu doveo Rakitića i Bambu, izgubio na igračkoj širini. Perišić je već otišao, Raketa nije spreman. I zato je tu gdje je. Okej, priliku daju Durdovu, Antunoviću..., ali igre i ideje u igri nema.
Doduše, čaša je nekome i dopola puna, a ne prazna, pa će reći da Bijeli jesu zabili samo dva gola u četiri utakmice s nikakvim Torshavnom i bezveznim Ružomberokom, ali i da su u te četiri utakmice primili samo jedan. Ispada da je taj jedan jedini primljeni gol, i to autogol Šarlije, izbacio Hajduk iz Europe. No, ”autogolova” je u Hajduku bilo više.
Jedan je navijač cinično napisao, očito deprimiran svime, da je utakmicu ”tribalo stavit‘ u 23 sata, pa da ove godine budemo u Europi i iza Velike Gospe” - jer bi utakmica završila iza ponoći.
I što sada? Sezona nije izgubljena, ali kao da jest. Iz Europe se ispalo, prvenstvo je dugo, tek je počelo, ali trenutna situacija ne daje neku nadu, ostao je samo Kup. I kao takva čini se idealnom za ”žrtvovanje”. Da svi u klubu sjednu za stol i odluče kojim putem dalje. Gattusu dati puno povjerenje i igrače koje traži, krila i napadače, nisu to riješili već godinama, pa stvarati momčad koja će napasti i prvenstvo i Europu sljedeće sezone, ili se okrenuti mladima.
Jer, ovako dalje ne ide. Ni rezultata, ni ničega. Eno se i po tribinama tuku, tri tuče sinoć, nezadovoljstvo je sve veće...
Vrime je... za potpuni zaokret u glavama, razmišljanjima, strategiji, načinu treniranja, svemu. Cijelu sezonu imaju za to. Ne bude li tako i sljedeće ćemo ljeto koji dan nakon Velike Gospe vikati:
- Kup je naš!
