Hajduku protiv Ružomberoka sudi Luca Pairetto, Talijan iz Torina, nema izravne veze s trenerom Hajduka Gennarom Gattusom, Kalabrežom, osim što pjevaju istu himnu "Fratelli d‘ Italia", talijanska su braća.
Po ocu i rođenju Luca je iz Torina, Piemonte, što bismo preveli Pijemont, a po nekom očevom ajmo reć minulom radu i djelovanju puno je bliži Juventusu nego Torinu, dok je Gattuso zakleti milanista.
No, hoće li mladom Luki Pairettu (40) netko doći iz kluba, iz Hajduka i reći mu, čuj, da znaš, tvoj otac, tvoj stari, tuo papa, ovdje nas je oštetio u rujnu 1997... Previdio je jedan penal, kolosalan rigore...
Ante Žaja bi to uradio ili Ferante Colnago, a Tito Kirigin i Jere Burazin pogotovo... Ne možemo pak danas zamisliti predsjednika Ivana Bilića da kaže hm, da, čujte, ovaj, vaš tata, jel‘te... Ne može to uraditi ni Marinka Akrap, a teško da bi to učinio i Ivan Matana. Nikola Kalinić bi pak mogao, on ima petlju.
Rigore, Nikola, rigore, reci mu...
Pierluigi Pairetto (72), uglavnom, otac arbitra susreta u četvrtak, sudio je u Poljudu utakmicu Hajduk - Schalke 04 u Kupu UEFA i kod stanja 2:1 nije dosudio, kako bi tv-komentatori rekli, očigledan prekršaj na Mass Sarru. Bio je čisti jedanaesterac, tj. kazneni udarac za Hajduk. Kakav VAR, tada se otimalo iz očiju...
Do kraja je Hajduk (nastupio je u tom susretu i izbornik Zlatko Dalić), izgubio sa 2:3, što je uz 0:2 iz Gelsenkirchena iz prve utakmice značilo glatku eliminaciju momčadi Luke Bonačića (uz šefa struke Tomislava Ivića). Ali, tko zna što bi bilo da je bilo, Hajduk je u trenutku igrao zanosno i vodio golovima Kaže Vulića i Deje Računice, tog 30. rujna 1997. uz rasprodan Poljud.
I kad je Sarr oboren u šesnaestercu Schalkea, Pairetto se nije oglasio.
Pairetto senior je onaj sudac koji je kasnije bio funkcioner u "calciju" i kao šef delegiranja sudaca nastradao je u aferi "Calciopoli" 2006., jer su on i Paolo Bergamo iz Livorna, još jedan bivši sudac, na telefonske pozive Luciana Moggija uslišali mu valjda svaku molbu i delegirali arbitre kako bi Moggi, generalni direktor Juventusa poželio. Hoću ovog, nemoj onog...
Koliko smo upoznati, rekli bismo da se to radilo uvijek i posvuda, zar mislite da pokojni Paško Viđak iz uprave "bijelih" ne bi nazvao nekog u "kuću fudbala" na beogradske Terazije i zapovjedio mu, čuj, ne šalji nam više onog Gocu Popeva iz Skoplja, ubi nas čovjek...
Kako god, Talijani su sami sebe prisluškivali i zbog sportske prevare nastrada među ostalima i tata Pairetto. Juventus poslan u Serie B, Milanu minus 30 bodova itd, itd...
Sin Pairetta Luca, dakle, poput oca priznat nogometni sudac međunarodne reputacije sudi Hajduk - Ružomberok. Možda i zna za taj slučaj, pratio je oca, imao je 13 godina te 1997., upijao zacijelo već svaki očev pokret i utakmicu mu pratio, čim je nešto kasnije i sam odlučio zaroniti u te iste sudačke mutne vode.
Pa daj, Nikola, imaš petlju, reci mu, signor Luca, znate bilo je to godine devedeset sedme... Neka zna da je "bijele" jedan Pairetto iz Torina već ojadio i da ima onih koji pamte. Neka mu to zvoni u glavi.
Hajduk je, usput, za one koji to vole vruće, tog toplog popodneva babljeg ljeta igrao u sastavu: Gabrić, J. Bulat, J. Mujdža (Sarr), Sedloski, Tudor, D. Jozinović, K. Vulić, Miše (Dalić), Erceg (I. Leko), Računica, J. Vučko.
Kakav trust budućih trenerskih mozgova u tadašnjem sastavu Hajduka, posebna je digresija, ali nije to sad tema. Usput, rekosmo, na klupi Luka Bonačić, u loži Tomislav Ivić...