Pada nam na pamet jedna stara, splitska, istinita: Hajduk, prvak svijeta u prijateljskim utakmicama...
Naravno da je deplasirana u odnosu na nejako Radomlje, slovenskog prvoligaša koji je bliže dnu nego vrhu ljestvice „dežele” i ovih 5:2, ali ovo nije bila potraćena nedjelja. Zapravo je šteta što nije bilo više navijača, ljubitelja baluna na tribinama, nisu došli uživo vidjeti što se to stvara i kuha u loncu Valdasa Dambrauskasa. Jer, neke akcije su očito automatizirane, postoji ideja igre, stvaranje kombinacija, a razmještaj figura, kako to djeluje zadnja linija baš je enigma: jesu li to trojica ili četvorica, taj četvrti (branič s jedne ili druge strane) kao da se igra „na kukalo”, sad me vidiš, sad me ne vidiš, sad me ima, pa me opet nema...
Eto, štošta...