Najgora je osuda za "bijele" bila kad se igrala 80. i neka minuta, a ljudi s tribina počeli su masovno odlaziti... Hajduk je gubio sa 0:1, do kraja je bilo još više od desetak minuta igre, ali zbivanja na terenu nisu davala vjeru navijačima Hajduka da bi se išta dalo popraviti. Šanse što je imao Hajduk je odreda promašio.
U publiku se uvukla nevjerica i to je ono najgore, lošije i od samog poraznog ishoda utakmice, borbenog derbija u kojem su detalji išli na ruke Dinamu... No, nije to samo bila presuda ovih 90 više-manje ravnopravnih minuta u kojima je Bruno Petković donio prevagu "modrima" koliko je odjednom postalo jasno da je i ove godine utrka za toliko željenom titulom postala poput utrke za – horizontom. A zna se, obzor, koliko god mu zajapureno trčali ususret, uvijek je jednako daleko i – ostaje nedostižan.
To je sukus novog poraza Hajduka, dvije zaredom u Poljudu je sad izgubio, od zagrebačkih Seke i Brace koji više ne žive u nekadašnjoj ljubavi, ali su oboje, Lokomotiva, pa Dinamo "počistili" Poljud i Hajduka osakatili titule vrijednih bodova.
Treći je ovo (tek) poraz Mislava Karoglana u preko trideset utakmica što u dva mandata vodi Hajduk, ali sva tri poraza dogodila su mu se u Poljudu i to ovog proljeća koje je baš trebalo bit - šampionsko. Rijeka, pa Lokomotiva i sad Dinamo, postavili su niz na ukupno nevjerojatnih pet poraza u Poljudu u jednoj sezoni. Dodajte i prisjetite se poraza od Istre i Osijeka, što je išlo na konto Ivana Leke, potom smijenjenog. S pet domaćih poraza u sezoni, ne postaje se prvakom!
Da, ima ih koji su odjednom zazivali "vratite Leku", ali prije će biti da je ova momčad Hajduka limitirana, da je to previše osrednjih i sličnih igrača i da je ne znamo koji trener za kormilom zacijelo ne bi uspio pokrenuti i sastaviti iole prihvatljive mehanizme igre. Na stranu šanse što ih Karoglan nabraja i tvrdi kako je bilo pet velikih prigoda što je za derbi nezamislivo puno. I sve je promašeno.
Stavili bismo u trenutku ruku u vatru da će igru urediti Mislav Karoglan, ali se evo i on zapleo u matnu mrežu (ne)sposobnosti vlastite momčadi.
Nije išlo dobro Hajduku od samog početka derbija, vidjelo se da se Dinamo dobro postavio (osim početnih dvadesetak minuta, priznao je Sergej Jakirović), puno bolje nego u Solunu, a mi bismo rekli da je bio na tragu svog nastupa u Sevilli protiv Betisa.
Borba je bila ravnopravna, a onda su detalji presudili. Petković je postigao krasan pogodak iz duge lijepe akcije, izmakao se Šarliji i Prpiću (okret unutrag kako naglašava Karoglan da su se na to pripremali, a evo ih je svejedno iznenadio), ostavio je šutem Lovru Kalinića ukopanog. Gledao je Lovre u balun kao što smo ga i mi gledali s tribina. "Uslikan", nemoćan da reagira, samo je pogledom ispratio loptu u mrežu.
Pogodak naizgled lagan, a u suštini malo remek-djelo velemajstora Petkovića iz Metkovića.
Onda je šansu Moufija i pogodak Hajduka za izjednačenje kojeg smo već vidjeli, a publika od radosti skočila, s gol-crte "poništio" Bernauer.
Da, i Baturina je pogodio vratnicu, imao je znači i Dinamo šansi, a ne samo Hajduk.
U nastavku se ozlijedio Marko Livaja i propala je zamisao da u paru igraju Livaja i Nikola Kalinić koji je ušao u nastavku, ali ima mjesta i ta da je Hajduk s Kalinićem djelovao također poduzetno, čak i mobilnije od razdoblja kad je igrao Livaja. Kalinić je radio dosta dobrih stvari, no Hajduk je svoje šanse propustio.
A činjenicu da je u prigode dolazio baš Moufi, kao faktor iznenađenja, Karoglan je obrazložio taktičkom zamisli, nimalo slučajnom, jer su svoj dio taktičkog posla i otvaranja prostora za upadanje Moufija iz drugog plana odrađivali Kleinheisler i Krovinović, kako je objasnio.
Karoglan je bio razočaran i na kraju je ostavio dojam trenera koji kao da je na odlasku, premda to nitko nije decidirano tvrdio. No, želio je istaknuti da zna kad je griješio: u prvom mandatu protiv Lokomotive, u drugom mandatu protiv Varaždina. Za dva poluvremena snosi krivicu. Ali za sve ostalo, tvrdi da je sve kvalitetno pripremio, ali igrači nisu svaki put sve to pretočili u djelo.
No, kako zdvaja, trener je uvijek taj krivac i uvijek je trenerova krivica na stolu. Servirana da je seciramo i da se čereči trenera...
Poseban naglasak je poruka upravi, klubu, predsjedniku zapravo, da su im osigurali sve. Zahvala i priznanje njima s drugog kata, da im ne fali ni ptičjeg mlijeka njima dolje u pogonu, u svlačionici i na terenu, a oni su, eto, tako loše odgovorili. Tako nezahvalno...
Evo nekih naglasaka derbija:
1. Susret je protekao u uzavreloj atmosferi, bio je to vatromet pirotehnike i čak bismo rekli rijetko doživljen. Bez obzira što Torcida svaki put priredi dojmljivu koreografiju i vatromet, na ovom derbiju sve je to podigla na najvišu razinu. Bilo je na trenutke – pretjerano, čak i u odnosu na ono što smo navikli vidjeti. Pucalo je i prangijalo sve u šesnaest, pa će imat posla i Alan Klakočer, a to je sad nebitno u trenutku novog poraza Hajduka i osjećaja da je šampionska utrka prokockana.
2. Mislav Karoglan je otvorio neke priče, izgledao je kao čovjek koji je na odlasku, razočaran do srži. S pričom o samo dva svoja loša poluvremena, dao je naslutiti da nije sve med i mlijeko. Što mu bi da otvara neke teme, to može samo netko tko u sebi duboko nosi gorčinu...
3. Marko Livaja je ozlijeđen i nema ga sigurno dva-tri tjedna. Ozlijedio je koljeno, ali nije strašno, no dvadesetak dana sigurno ga nema. Teška vijest. Prigoda i raširena vrata za Nikolu Kalinića.
Intrigantan je dojam da je Hajduk s Kalinićem, a bez Livaje, djelovao mobilnije i opasnije, što može bit naša trenutačna fatamorgana, ne znamo kako se vama čini? Zanimljiva nam je ideja da Zvonimir Šarlija bude u finišu derbija kao drugi špic, u trenutku nas je vratio u doba Kristijana Dimitrova, stopera na centarfora. I bio je to tandem Kalinić – Šarli-vaja! Palo nam je na pamet, ali nije momenat za šalu, situacija je teška.
4. I što sad? - osvojiti kup, to nikome nije palo na pamet odmah poslije poraza. A zašto ne? Dvije godine su uspjeli, zašto osvajanje kupa ne bi opet bio sporedni cilj?! Bolje i to nego mijenjati trenera i raspredati odmah o novoj sezoni unaprijed. Treba ovu odraditi pošteno do kraja. Kako reče Karoglan, vjerujmo sve dok nas matematika definitivno ne osudi da je kraj!