Hajduk je svladao Rudeš i to sa 2:0, ne možeš vjerovati, do pred sam kraj bilo je 1:0, više ni ne treba što se tiče zbrajanja bodova, a bila je to možda još jedna od onih, s kraja jeseni opjevanih „karoglanki”, pragmatičnog branja bodova, ali Hajduk se jednim dijelom s prvog poluvremena i ispromašivao, tako da i to treba uzeti u obzir. Marko Livaja je zabio jedan, za pobjedu vrijedan, pa je onda drugog dodao i njegov prijatelj Leon Dajaku, kad više objektivno nije ni trebalo, u doslovce posljednjoj sekundi igre, ali neka, dapače, s aspekta „tirkiznih” koji umjesto bijelog nose dres boje mora s obala Krknjaša, neka pobjeda zvuči okruglo.
Protiv vodećeg ili posljednjeg, 1:0 je uvijek je djelotvorno. Ovaj drugi gol Dajakua je apsolutno nepotreban i skriva pravu sliku utakmice.
Vox populi
Hajduk je dobio, a poruke što su nas zasipale što se više bližio kraj utakmice znakovite su i rado ih dijelimo s vama, kao stanoviti vox populi koji je sasvim slikovit:
- Neka više taj Bel svira kraj! - kaže navijač prosječni, sav ustreptao.
- Izgleda da se Hajduk povukao i čuva prednost jer respektabilni protivnik napada – piše nam danas ugledni liječnik, inače naš vršnjak, blizu šezdesetih i zakleti navijač koji ne odolijeva, a da ne plasira, uštrca nam injekcijom dozu sarkazma. A za Hajduk bi dušu dao, jamčimo.
- Uhh, dobro je! – uzdah je navijača iz crnogorskog mjesta Sutomore koji svaki trenutak s „bijelima” proživljava kao da je sud svijeta.
Poruka u trenu čim je Bel odsvirao kraj.
Zar vam to ne oslikava više od bilo čega utakmicu, zornije od bilo kakva našeg komentara? Po nama, presudno je bilo da se Marko Livaja stavio u službu kolektiva, stisnuo zube i zaigrao, u trenutku kad je bilo oportuno da još pauzira, ali šta ćeš. Nikola Kalinić se ozlijedio i treba spašavati stvar.
Livaja je, dakle, spasio stvar, u 48. minuti, na dodavanje Anthonyja Kalika. Zato ga Hajduk ima (Livaju!) i plaća koliko ga plaća. Sve je to ništa u usporedbi koliko vrijedi. Livaja uvijek stiže na sastanak sa sudbinom.
Svidjeli su nam se i Josip Brekalo i Filip Krovinović, više od ostalih. Uredan nastup mladog Šimuna Hrgovića.
Problem je ozljeda Mihaela Žapera, u finišu utakmice, nećemo žuriti s procjenama s pozicije nadglednika u press-loži, ali kolege suigrači su se hvatali/lovili za glavu. Ajme, ali pričekajmo.
Elem, gol za pobjedu, na stranu Dajaku, stigao je kad je Livaja zabio glavom nakon ubačaja Kalika. Izvrtio je veznjak svog čuvara, ubacio za Livaju koji u takvim situacijama ne promašuje. Evala Marko, šta bi Hajduk bez tebe i još kad je i Nikola ozlijeđen.
Hajduk je na pobjedu Rijeke od 4:0 kontra Lokomotive uzvratio „skalpiranjem” Rudeša u „Kranjči” i - idemo dalje. Nije ovo bila runda u kojoj se nešto krucijalno rješava, ali se moglo štošta zakomplicirati. Haduk je odgovorio zadatku. Uporno. Profesionalno. Spremno. Bravo za Karoglana i njegove „tirkizne” momke.
Ni Rijeka, a evo ni Hajduk svojom novom „karoglankom”, nisu propustili svoje gem-lopte. Utrka ide dalje... Na radost svekolikog (neutralnog) pučanstva. Uzbudljivo je! I neka je!
