Ivan Gudelj danas slavi 64. rođendan, danas je i službeno zapisano kako je rođen u travnju 1960. godine, premda se neko vrijeme pogrešno vodilo da je rođen 21. rujna 1960... Netko je samo od rimskog broja IV produžio crtice i pretvorio ih u IX, što nije bilo točno, 21. travnja Gudeljev je pravi datum i danas se takav može naći na wikipediji i inim stranicama... S tom "pogreškom" Gudelj je zapravo dobio pravo nastupa za pionire Hajduka čim dođe na Stari plac.
Što sve nije ispisano o Gudelju? Knjigu Hajdučka priča o karijeri i životu Hajdukova velikana napisao je naš kolega Blaž Duplančić, a film Ivanova igra, kako ga tituliraju, jest "hrvatski životopisno-športski dokumentarni film redatelja, scenarista i producenta Tomislava Žaje". I bavi se - navodi se u opisu - o naprasno prekinutoj karijeri i životu nogometaša Ivana Gudelja, jednog od najboljih svjetskih igrača svog vremena na svojoj poziciji!
Kao buldožer
Ne, nije pretjerano, baš je tako bilo, tko pamti rane osamdesete zna da pišemo odmjereno i istinito, a ne u nekakvoj rođendanskoj euforiji ili zato što nam je Ivan ljubimac. Zadnji vezni, to je ta pozicija, ali i mnogo više, bio ga je pun teren, pucao je od snage i energije, prodirao poput buldožera i zabijao golove (vidi susret Hajduka protiv Dnjipra, 2:0, prosinac 1985.).
Nogometnu karijeru Gudelj je započeo u Mračaju iz Runovića jer u njegovim Zmijavcima tada nije bilo kluba. Trener mu je bio Marinko Boban, otac Zvonimira, reprezentativnog kapetana Dinama i "vatrenih" (i što još sve Zvone nije ostvario u bogatoj karijeri). Otac Zvone, ali i Dražena, starijeg Zvonina brata. Dražen je isto igrao u Dinamu, ali i u Hajduku i to u sezoni 88/89! Dražen je, usput budi rečeno i strijelac jednog od najljepših Hajdukovih golova svih vremena, volejom iz puna trka u mrežu niškog Radničkog. Publika u Poljudu se spontano digla na noge i dugo aplaudirala Zvoninu bratu.
No, nećemo sad o Draženu Bobanu, vratimo se Gudelju. Nakon susreta u Runoviću, Mračaja protiv pionira "bijelih", prišao je Gudelju danas pokojni Andrija Anković da ga odmah dovede u Hajduk.
Anković, bivši reprezentativac, golgeter i potom daroviti trener u pogonu na Starom placu, stigao je ubrzo u kuću obitelji Gudelj e da bi uvjerio sve što se oko njega skupiše i objasni im kako je prelazak Ivana u Hajduk najbolji izbor za njihova sina! Toliko ga se kršni mladić dojmio na prvi pogled svojim nesvakidašnjim talentom.
Osnovna škola
Ipak, selidba Gudelja iz Mračaja u Hajduk nije se dogodila isti čas, nego tek nakon šest mjeseci, čekalo se da Gudelj završi osnovnu školu.
Da sad pričamo o utakmicama, herojskim golovima za Hajduk i reprezentaciju bivše države, pa zlosretnom hepatitisu B od kojeg je obolio i morao prekinuti karijeru u rujnu 1986., te konačnom ozdravljenju, nema potrebe. Sigurno će uskoro biti i prigoda i vremena za novu ćakulu s Ivanom.
Gudelj je i danas nogometni učitelj u snazi, na svome poslu instruktora u NS Središte Split, a svojom pojavom, karijerom i borbom kroz život koji ga nije mazio plijeni pozornost. I divljenje. Na svakom koraku. Omiljena je pojava ne samo u Splitu, Dalmaciji, Hrvatskoj, nego i mnogo šire... Regija je za njega mala, otimalo se od Vardara do Triglava za knjigu "Hajdučka priča", gdje sve nije imao promociju, a "Ivanova igra" napokon, postala je svjetski poznata filmska storija, ovjenčana mnogim nagradama i priznanjima.
Ivane, sretan ti rođendan i to danas u travnju, makar će nas stara navada iz osamdesetih ponukati da ti ga čestitamo i u rujnu.
Dvaput, pa što?! Nema svatko privilegij da ima dva rođendana, pa je i po tome Gudelj isto tako poseban!