HB Torshavn nam se u razgovorima sa sportskim prijateljima ukazuje kao Solin. Takve otprilike kvalitete. A Dugopolje je od Farana puno bolje, kažu nam, Torshavn je možda kao Belišće, reče nam jedan... Gdje je našao baš Belišće, vrag zna, ali priča je autentična, valjda a propos nastupa Hajduka u Belišću relativno nedavno u kupu...
Kako god ih uspoređivali s hrvatskim niželigašima, tek jedan je zaključak unison: ako od ovih ispadnemo, to mi kao Hajduk, onda... Onda što?! Neka ugase klub...
Ma nemoj, vidi molim te, ugasit će klub ako ispadnu na Farskim otocima?! Razočarani navijači ‘itaju se velikim riječima. A to nije dobro, ni u radosti, ni u bijesu, to ne pomaže bijelom dresu.
Međutim, takva je melankolija zavladala među navijačima „majstora s mora” glede (anti)igre u drugom poluvremenu, da mnogi zdvajaju kako momčad s novim trenerom Rinom Gattusom, barem zasad, nije napravila željeni iskorak u odnosu na potonuće u proljeće i poraze; od Lokomotive i dva zaredom od Dinama u Poljudu, pa onda i u Rijeci, što je bio definitivni krah prošlosezonskih ambicija.
Nije nam namjera gatati ni prejudicirati, ali stvarno bi to bilo svjetsko čudo da Hajduk u četvrtak bude eliminiran na Farskim otocima.
Mi ćemo vam usput samo podastrijeti koliko je to puta Hajduk u prvim europskim utakmicama ostvario prednost od 2:0 i što mu se onda događalo u revanšu. Kako li je sve prolazio?! Paradno kroz Trijumfalna vrata ili bi hodao bos po trnju? Svega je tu bilo.
Putokaz koliko ih čeka težak zadatak na sjeveru hladnog Atlantika mogu biti dva posljednja okršaja u kojima Hajduk sram(ot)no ispadao. Bile su to utakmice kao nastavak prvog susreta u kojem bi stjecao 2:0 prednost.
Protiv Gzire United na Malti Hajduk je dobio prvu sa 2:0 (i ispao u Poljudu sa 1:3), te od Tobola iz Kostanaja, nakon 2:0 u Poljudu izgubio je po mjeri u Kazahstanu sa 1:4, doduše tek poslije produžetaka.
Duga je povijest Hajduka u Europi, povijest konstantnih izlazaka na scenu, s rijetkim preskocima. Računamo aktivno od sezone 1967/68, kad je Hajduk zaslužio ulazak u Kup kupova, dok ranije bitke u Srednjoeuropskom kupu ne računamo, jer nisu u istoj UEFA košari velikih natjecanja. Pa brojimo od Tottenhama 1967. nadalje.
Otad, Hajduk je u osam navrata stekao 2:0 u prvom susretu, evo kako je prolazio:
proljeće 1976. - Hajduk – PSV Eindhoven 2:0 (eliminiran 0:3 nakon produžetaka);
jesen 1978. - Hajduk – Rapid 2:0 (prošao dalje nakon 1:2 u Beču);
jesen 1983. - Radnički – Hajduk 0:2 (s novih identičnih 2:0 u Poljudu kao u Nišu, potvrđen je prolaz dalje);
ljeto 2012. - Hajduk – Skonto 2:0 (prolaz dalje nakon 0:1 poraza u Rigi);
ljeto 2014. - Dundalk – Hajduk 0:2 (prolaz, ali bilo je čupavo, jer Irci su u Poljudu u revanšu slavili sa 2:1!);
ljeto 2015. - Hajduk – Strømsgodset 2:0 (u norveškom Drammenu s novih 2:0 potvrđen je prolaz dalje);
ljeto 2019. - Gzira United – Hajduk 0:2 (u Poljudu se dogodilo 1:3, nevjerojatna eliminacija od Maltežana!);
ljeto 2021. - Hajduk – Tobol 2:0 (u Kostanaju se dogodilo 1:4, poslije produžetaka, ali nevjerojatna je i ta eliminacija od Kazahstanaca!).
Eto osam primjera. Što se dade naučiti? Otvorite „bijeli” četvore oči, da izbjegnete bruku i sramotu. Neće se prestat igrat balun ako izgubite, to ne brinite, ali na scenarij post-eliminacije nećemo ni pomišljati.
Istini za volju, Hajduk je poput Kralja Pegule, odnosno uvijek mu je po nekoj nepisanoj tradiciji falilo pola gola da krenene naprijed, u dva posljednja slučaja gubitka usprkos početnog kapitala od 2:0, pokazuju da nije bio miljenik mijenjanja propozicija natjecanja.
Kad je Gzira „zabiberila” treći gol značilo je da ide dalje zbog pravila gola u gostima.
E, dvije godine kasnije u Kostanaju, kad je Hajduk smanjio nekim čudom na 1:3, nije značilo da ide dalje zbog gola u gostima, jer se to vjekovno pravilo baš tog ljeta ukinulo i vratismo se na stare postavke. Da svaki pogodak jednako vrijedi. Pa se s ukupnih 3:3, umjesto da se ide u Split kući pjevajući, krenulo u mukotrpne produžetke. U kojima je Tobol dosegao i četvrti pogodak. Hajduk je tek sad mogao kući, ali plačući.
Sad s novih 2:0 u džepu Hajduk nema tu privilegiju da se tješi kako će mu gol u gostima donijeti prednost, znate ono, važno je da doma nismo primili pogodak. Ne, igra se ravnopravno, ali dva i nula, ruku na srce, nije mali kapital.
Ako spominjemo Solin u svjetlu oslikavanja oskudne kvalitete Torshavna, neka se naši dragi Solinjani ne ljute. Mogli smo izvući iz maca bilo koga, ali Solin je uvijek tu kad se treba podsjetiti stare batude/doskočice šjor Biće Mladinića koji bi rekao „bod u gostima je dobar i kad u Solinu igraš”! Nije to stari mudrac rekao bez veze.
Budući da su u strahu velike oči, dok Gattuso šeta nervozno oko igrališta kao da je „lav u kavezu”, dotle smo sigurni da bi mnogi funkcioner Hajduka makar krišom unaprijed potpisao rečeni „bod u gostima”. Kao da je u Solinu, a ne na Farskim otocima. Na isto mu dođe, sa 2:0 u džepu.
S ove pozicije uvjereni da će Hajduk slaviti i u Torshavnu, jer naprosto je bolji. I nećemo se trebati pozivati na storiju kad smo ono 2019. u ova doba prenosili stavove jedne kladionice (a vi stalno mislite da su to novinari izumili), kladionice, dakle koja je stavila u ponudu takve koeficijente da je ispalo vjerojatnije da će se Marsovci pojaviti, nego da će Hajduk biti eliminiran od Gzire.
Taj detalj postao je groteska, ali i prekretnica u iskazivanju opreza glede svih budućih europskih najava.
Nije pomoglo kad se letjelo u Kazahstan (a Marko Livaja ostao doma zbog lakše ozljede, dok su zločesti grintali da mu sigurno smeta dugo putovanje avionom, a ionako je u džepu 2:0). Valjda će oprez pomoći sada kad se leti u goste „nižerazrednima” sve do Farskih otoka, a Livaja, da kucnemo o drvo, nije ozlijeđen, dapače, i ne pada mu na pamet da bi mu eventualno smetao dugi let avionom?! To su sve samo priče, potpuna je mobilizacija, s Livajom na čelu parade!
Ma koji Farski otoci. Ako je Hajduk ozbiljan, a jest, nema straja!