StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Jadranski derbi odlučile su obrambene pogreške Bijelih, a još se jednom pokazalo da ova momčad Hajduka nema prepoznatljiv karakter

20. srpnja 2020. - 00:08
Vladimir Dugandžić/Hanza Media

Rijeka je u zanimljivom susretu odigranom na Poljudu došla do svoje treće pobjede zaredom u Jadranskom derbiju i dodatno ražalostila ionako već tužnu momčad Hajduka. Zanimljivi susret obilježile su loše reakcije Hajdukove obrane i već poslovično loše branjenje prekida, iako je utakmica mogla otići na bilo koju stranu.

Hajdukovci su u prvih dvadesetak minuta uglavnom imali loptu u svojim nogama i djelovalo je kao da bi s njom mogli nešto i napraviti, ali ponovno se kobnim pokazala ta, sada već slavna, "prva protivnička prilika".

Istina, Rijeka je iz svoje prve šanse zabila pogodak, ali s razlogom, kao što je slučaj i s većinom golova koje Bijeli primaju.
Igrala se 19. minuta kada je Lepinjica dugom loptom pronašao Lončara na lijevom krilu. Lončar je bez problema ušao iza leđa Čuića, a u šesnaestercu je sam kao duh ostao Čolak.

Dimitrov je u toj situaciji bio pozicioniran dobrih desetak metara iza Vuškovića, čime je otvorio prostor Lončaru i Čolaku da se podignu visoko bez rizika da će se naći u zaleđu. Tudor vjerojatno nije zatražio od svoje zadnje linije da igra na offside zamku, stoga je normalno da jedan stoper bude postavljen malo bliže svom golu od drugoga, ali prostor koji je Bugarin otvorio protivnicima jednostavno se ne ostavlja i Bijeli su morali biti kažnjeni. Lončar je pronašao Čolaka i gosti su stigli do vodstva.

Zbunjenost obrane Bijelih došla je do izražaja i kod drugog pogotka gostiju. Vušković je ispratio protivničkog igrača na 40-ak metara od svog gola te se krenuo vraćati na svoju poziciju. Dimitrov u tim trenucima gleda samo loptu, ne vodeći računa o Čolaku koji je u tim trenucima stajao sam nedaleko od njega. A da stvar bude gora, Vušković također gleda samo loptu dok se vraća u šesnaesterac te umjesto da ide na Čolaka, dolazi u prostor kojeg okupira Dimitrov i još k tome loše tempira skok. Čolak je bio neometan te mu je preostalo samo nakloniti se.

Očekivano je da, s obzirom na probleme s ozljedama, obrana (čitaj: stoperi) ima određenih poteškoća, ali greške koje su Vušković i Dimitrov večeras radili i međusobno nerazumijevanje koje su pokazali, nekada čak i kroz rasprave na terenu, djelovali su zabrinjavajuće, pogotovo u ovoj fazi sezone.

Bijeli su, kao i u prošlom kolu protiv Dinama, ponovno bili najopasniji po lijevoj strani, preko koje je pao i prvi gol. Čolina je započeo akciju, lopta je uz dozu sreće došla do Jradija koji ju je proslijedio Eduoku, a Nigerijac je poentirao za 1:1. Osim te, Hajduk nije stvorio nijednu drugu izglednu priliku iz igre.

S druge strane, ohrabrujuće je bilo vidjeti da su Bijeli, za razliku od prijašnjih utakmica, bili opasni u napadačkim prekidima koji su usto djelovali uvježbano. Ipak, problemi u obrambenim prekidima i dalje su bili vidljivi. I dok se još jedan primljeni pogodak iz prekida u sudačkoj nadoknadi može opravdati nezrelošću ekipe, dojam da je gotovo svaki protivnički prekid opasnost po Posavčev gol ipak ne može.

Sustav 4-4-2 romb ponovno je donio bolju protočnost lopte, bolju momčadsku strukturu i kakvu-takvu koherentnost igrača na terenu, ali su izgledne šanse ipak izostale. Bez obzira na to, Hajduk je mogao izvući bolji rezultat, možda čak doći i do pobjede, ali katastrofalne reakcije u obrani spriječile su Tudorovu momčad u tome. One se mogu objasniti prelaskom iz igre s tri stopera u igru s dva stopera, iako je i u vrijeme dok je Tudor forsirao 3-5-2 zadnja linija djelovala jako nestabilno.

Ovaj susret mogao je otići na bilo koju stranu, a u nekom smislu se može čak i tvrditi da gosti nisu zaslužili sva tri boda, pogotovo ako se prisjetimo situacije iz sudačke nadoknade prvog poluvremena. Čolak je tada u skoku udario Dimitrova laktom u glavu, a Batinić je situaciju prvo okarakterizirao kao prekršaj za isključenje, da bi nakon pregleda snimke, iz samo njemu znanih razloga, promijenio odluku i Rijekinom napadaču dodijelio samo žuti karton. Udarac laktom u glavu bio je čist, a posebno se dobro vidio na usporenoj snimci, stoga je zaista teško zaključiti zbog čega je osječki sudac promijenio svoju prvotnu odluku, koja je bila ispravna.

Ipak, večerašnja utakmica je ponovno pokazala kako ova momčad Hajduka nema prepoznatljiv karakter. Niti je obrana stabilna, niti je napad toliko dobar da može dati "gol više", niti igrači na račun individualne kvalitete mogu u kontinuitetu odlučivati susrete, niti ekipa može iščupati pobjedu "na mišiće" kada situacija to zahtijeva. Naprotiv, Hajduk ove sezone uglavnom izvlači deblji kraj u trenucima u kojima se utakmica lomi.

Tudor je u pravu kada kaže da njegova momčad ima problem psihološke prirode, ali to je samo jedan od njih mnogo. Jedino što se igračima ne može zamjeriti jesu volja i želja, ali u današnjem nogometu to samo po sebi ne vrijedi mnogo.

Hajduk se ovim porazom zacementirao na petom mjestu i nebitna utakmica u Zaprešiću protiv ekipe koja je već odavno drugoligaš bit će pravi epilog ove sezone koju bi bilo najbolje izbrisati iz klupske povijesti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

15. rujan 2020 03:33