Da budem malo sarkastičan, Hajduk ne da Dinamu da se odlijepi na tablici. Ne znam što se događa s Hajdukom, sad su i dva igrača dobila ozljedu zadnje lože. Postajem već svima dosadan jer stalno ponavljam da nema igre, ali stvarno nema ni igre ni pravilnih prekida. Mislim da je u momčadi teški ‘kupus‘, ne znam zašto jer nisam unutra, ali ne zapucati niti jednom u okvir gola je dno dna. Pusti posjed, pusti pritisak, pišu se šanse, da ti vratar nešto obrani. Toliko poraza u zadnja dva mjeseca, to je strava.
Toliko je stranaca dovedeno i nakon pet pobjeda u početnih pet kola svi su bili puni očekivanja, a sad ovo... Zgrožen sam, ja to pokušavam gledati mirnije, a mogu misliti kako je navijačima, sigurno ih duša boli. Ako se ovako nastavi, ljudi će otići razočarani, s preko 100 tisuća članova doći će na 5000. Neće ljubav prema Hajduku nikad prestati, ali dogodit će se veliko razočaranje ako se nešto ne promijeni. Ja volim reći istinu, a ne lagati.
Leko stalno ponavlja jednu te istu rečenicu, stalno spominje rad i ‘box‘. Krovinović već dugo nije u formi, nije ni sjena igrača kakav je bio prije nego je došao u Hajduk. Ne znam boji li se Leko staviti nekoga mlađeg umjesto njega, od stranaca nema koga staviti jer se nitko od njih nije pokazao kao pojačanje.
Svi ti igrači nikako da nađu rješenje u igri, kako Livaja uvijek nađe rješenje, pa je, kad je ušao, imao dvije poluprilike. Livaja niti jednom gestom nije pokazao da ga muči ozljeda. U svlačionici definitivno nešto ima, i sami igrači su nakon Rijeke rekli da neke stvari ne štimaju. Određeni pojedinci u Hajduku nisu ni psihički kako treba.