Nema spora tko najbolje poznaje mentalitet subotnjih suparnika na stadionu u baroknom gradu. Luka Bonačić, Splićanin koji je igrao za Bijele, vodio Hajduk s klupe, ali ujedno i obilježio najbolje dane varaždinskog nogometa, pišu Sportske novosti.
- Promijenila su se vremena, prošli su dani ponosa i slave varaždinskog nogometa. Te 1996. smo imali sve, ali dvije utakmice su nas odvojile od trofeja. Ona splitska i finale Kupa - prisjetit će se Bonačić.
Dojam je da niste nikada prežalili naslov prvaka koji vam je s Varteksom izmaknuo na Poljudu prije gotovo 28 godina?
- Neću prežaliti način na koji se to dogodilo. Igrali smo te sezone i finale Kupa s Dinamom, ali neću ulaziti dublje u analize davnih utakmica. Neka ostane nešto materijala i za one koji znaju čitati između redaka - reći će Bonačić.
Varteks je u tom poljudskom dvoboju izgubio 0:1, ostao na kraju trećeplasirani, a s pobjedom je imao naslov u rukama. Bonačić je momčad preuzeo od Branka Ivankovića u ljeto 1995. godine.
Dinamo ima najmanje šanse
- Igrali smo odličan nogomet, stvorili smo generaciju koja je profilirala Mumleka i Vugrinca, pored kojih su stasali Toplak, Krznar, Gregorić, igrao je iskusni Dalić. Imali smo momčad koja je znala nogomet, a, moram priznati, s užitkom sam i ja kao trener rastao uz tu generaciju.
Ali, kako reče Bonačić na startu, promijenila su se vremena.
- U tri godine izmijenio je Varaždin 30-ak igrača, nema više onog nukleusa iz grada i okolice. Znam, nije jednostavno držati klub u današnjim uvjetima.
Prije četiri godine oprostio se Bonačić od HNL-a upravo na klupi Varaždina. Izgubio je od Hajduka 0:3, zatim 0:1 u Puli i početkom veljače 2020. završio zadnju HNL epizodu.
- Vidio sam i tada koliko se promijenio Varaždin. Da to nije ni blizu mog nekadašnjeg Varteksa. Ali, opet ću naglasiti, čestitam ljudima u klubu kako uspijevaju održati Varaždin, kako dobro brode kroz HNL.
U subotu će varaždinski stadion ponovno biti ispunjen kao nekoć davno. Ovog puta je razlog Hajduk koji stiže s ulogom favorita.
- Istina, Hajduk je favorit, ali ne veliki. Samo favorit. Bijeli trebaju ozbiljno shvatiti Varaždince, jer pokazali su protiv Dinama da znaju s loptom. Najveća opasnost za Hajduk bilo bi razmišljanje “lako ćemo”. Ne može Hajduk lako ni u jednoj utakmici ako nema snažnog ritma barem sat vremena. Varaždinu ne odgovara kada ih se napadne, teško se nose s pritiskom. Vole “hakl”, vole nadigravanje. Međutim, pitanje je ima li Hajduk snage krenuti jako od početka.
Prednost Varaždina jest rasterećenost plasmanom, dok s druge strane Hajduk svaku utakmicu igra pod imperativom pobjede.
- Rudeš je napravio borbu za opstanak nezanimljivom. Ispali su praktički nakon prvog kruga i sada je lako trenerima u Istri, Varaždinu i ostalim klubovima iz donjeg dijela. Nemaju pritisak rezultata kao što primjerice ima Hajduk koji se bori za naslov. Tim više što je Rijeka bitno narasla.
Koliko je Rudeš borbu za opstanak učinio izvjesnom, toliko je s druge strane Rijeka kreirala iznimno zanimljivu šampionsku utrku.
- Svi su na proljeće očekivali utrku u dvoje, vjerovali su da će Hajduk i Dinamo biti jedini pretendenti na titulu, ali Rijeka je vrlo ozbiljna. Hajduk je imao sve u svojim rukama, međutim propustio je priliku odvojiti se od konkurencije. Dinamo? Zasluženo je treći, ima najmanje šanse u borbi za naslov.
Svaki veliki cilj ostvarenje traži kroz male korake, za Bijele je prvi sljedeći u subotu u Varaždinu.
- Hajduk mora dobiti. Nije bitno na koji način. Kada govorim o Hajduku, govorim kao navijač pa kažem “mi”. Nemamo mi igru kao Liverpool da pobjeđujemo i oduševljavamo. To je viša razina.
Oslanjanje na individualnu klasu
U subotu ponovno nema Nikole Kalinića, napad je ponovno na Livaji.
- Hajduk nema automatizme u igri, oslanja se na individualnu klasu. Kalinića nema i ostaje Livaja. Znam Kalinića, trenirao sam ga u njegovoj premijernoj sezoni na Poljudu. Uvijek sam ga imao u viziji kao standardnog igrača velikog kluba poput Milana. Posjeduje golemu kvalitetu, ali tko je taj koji će mu poslati loptu. Nema fantazista.
Što još nedostaje današnjem Hajduku?
- Fali mu playmaker, nedostaje mu više brzine i tehničke potkovanosti igrača zadnje linije. Hajduk ima velika imena, međutim pitanje je u kakvom su stanju. Tri zimska pojačanja su se priključila momčadi nakon što su rijetko ili nikako igrali prošle jeseni. Kalinić, Brekalo i Kleinheisler, na njih mislim. Ispali su iz ritma, došli su u novu momčad i treba im vremena za adaptaciju i hvatanje kontinuiteta. A znamo da Hajduk nema vremena kada se bori za titulu. Sahiti je nakon Livaje najbolji igrač Hajduka, više se njega treba koristiti. Da se mene pita, veće bih povjerenje pružio mladima koji su prošle godine igrali finale Lige prvaka. Ovako je sve stavljeno u borbu za titulu. Jasno, svi će biti heroji ako se titula osvoji. Da se razumijemo, i ja vjerujem da hoće, jer Hajduk ima kvalitetu da bude prvi. Međutim, ne igraju imena. Igra momčad koja se stalno mora potvrđivati - zaključio je Bonačić.