U petak će Emir Sahiti biti opet s momčadi Hajduka, ali je za let na Farske otoke od trenera Gennara Gattusa dobio – zgubired. Nije bankrot, ali jest – zgubired na ‘kolu sreću‘.
Na zakazanu obvezu s momčadi, a koliko čujemo u pitanju je nesporazum oko ručka, nedolazak ili mu možda menu ne paše, ne znamo, tek Sahiti nije došao na vrijeme, pa ga je Gattuso privremeno odstranio iz momčadi.
I trener je dobio – pljesak, odobravanje od javnosti, napose hajdukovaca koji baš vole i žele da se provodi red u momčadi, smatrajući da je dosad bilo i previše nereda.
Nije Gattuso jedini primjer takvog ponašanja, treba reći i to da je i Jure Ivanković, privremeni trener Hajduka između Mislava Karoglana i Gennara Gattusa također odrezao jednu utakmicu izvan sastava istom ovom Sahitiju, te braniču Ismaelu Diallu. Prvi je otišao s treninga bez pozdrava (budući tata malo je nervozan), potonji nije pružio ruku treneru nakon što je bio zamijenjen. I Ivanković je to – odrezao. Tu sam sedam i kola i tih sedam kola nitko mene neće zafrkavat, Ivanković je pobrao sve naše komplimente.
I Ivanković se držao regula
Prošlo je više-manje nezapaženo jer je Hajduk na ljestvici već potonuo i malo koga je bilo briga, ali je red spomenuti da se i Ivanković držao regula i ‘otkantao‘ jednokratno Sahitija i Dialla.
Sad je Sahiti opet na tapetu, opet jednokratno, valjda će se idući put pojaviti na ručku ili što li je već bilo po srijedi (a bio je utorak), želio bi se svakako prodati do kraja prijelaznog roka (Italija, Njemačka), pa i to potencira posebnost trenutka.
Pitanje je, dakako, bi li Gattuso jednako postupio da je gaf napravio netko od velikana, poznata je ona što je dopušteno Jupiteru, nije volovima, ‘quod licet Iovi, non licet bovi‘, no to ćemo vidjeti ako bude takvih zgoda i nezgoda, a valjda neće.
Zasad, Gattuso je čvrst. Bio je i Ivanković, premda to u totalnom poniranju Hajduka s kraja proljeća nije dobilo značajan odjek.
Treba reći i to da je ranije (ne)zgode Hajduk (što je i logično) zataškavao, organizirao bi na brzinu kakav ‘team building‘ zbog rođendana, zajedničko slikanje na platou/parkiralištu gdje je ulaz u ‘silver‘ i press-ložu. Nakon možebitne kavge zbog poraza, a događalo bi se da trener i sportski direktor okrenu glavu i puste da nogometaši sami razriješe što imaju jedan drugome reći oko, primjerice, poraza od Istre 1961, a što (im) je posebno teško palo. A to da im je teško palo, pozitivna je stvar, jer poraz ih je baš pogodio, nisu bili bezbojno ravnodušni.
Mnogo toga, sitnih kašnjenja ili prekršaja što i nisu incidenti, prošlo bi uz okretanje glave trenera i funkcionera ili pak internom novčanom kaznom što bi se onda uplatilo u momčadski „fond solidarnosti” za zajedničko druženje i opet neki popravak atmosfere uz ‘team-building‘. Forsiran poput tajnog putovanja čarterom za vikend u Pragu, u Fleka, ili nešto drugo, tek - družili bi se. Popravimo sve što ne valja, zalijepimo napuklu čašu...
Gattuso je krenuo svom snagom, radi po žegi i na plus, što bi se reklo - 40, goni momke na trčanje. Zapovijedio je regole.
Kroz sami izričaj, koji je blizak vašem kroničaru - jer bliski smo talijanskom miljeu nogometa koliko god nam je primjerice bio dalek engleski iskaz što ga je rabio inače sjajan lik Španjolac Joan Carrillo - želimo vam približiti Gattusovu doskočicu koja je bila specifična. Ovako je Gattuso govorio na Farskim otocima:
U trenutku je rekao:
- Mi smo nogometna momčadi i tu nema mjesta demokraciji. Potpisali smo dogovor o ponašanju. Od prvog dana otkako sam došao u Split trenirati Hajduk, igrači znaju što sam rekao i što smo se dogovorili svi zajedno. Postoje regule. Sahiti jednu regulu nije ispoštovao, došao je sa zakašnjenjem i ostavio sam ga kod kuće. U petak je novi dan, bez ljutnje (rancore, op. a.), bez ičega (senza nulla, op. a.) i ide se dalje (si va avanti, op. a.). To je moj stil. Ovdje trebaju regule i disciplina. Ako ne poštujemo regule i disciplinu, mogu se zvati Tizio ili Caio, regule vrijede za sve. Danas se pravilo dotaklo Emira, nadam se da se neće dogoditi više nijednom igraču. Radije ću izgubiti utakmicu, nego dosljednost (coerenza, koherentnost, op. a.) i dostojanstvo (dignità, dignitet, op. a.)! Nadam se da se više neće ponoviti.
Naglasimo: radije će izgubiti utakmicu nego dostojanstvo!
Prevoditelj Matej Sunara se sjajno snašao u poplavi Rinovih emocija i rekao je:
- I da sad dođe Tizio, Caio, drugačije se stvar ne bi odvila – objasnio je nazočnim novinarima.
Objašnjenje
E sad... Tko su dovraga Tizio, Caio...? Ima i Sempronio. Što je Gattuso htio reći? Jesu li to novi nogometaši na radaru Hajdukove službe skauta? Je li igraju za Lazio ili Romu?!
Nešto znanja što ostade od školovanja, te opća kultura, pomogla nam je da i vama pomognemo, onima što su se našli u nebranu grožđu neobičnih usporedbi.
Tizio, Caio i Sempronio, dakle. Potonji je otac dvojici prvospomenutih. Englezi bi u sličnoj situaciji rekli „Tom, Dick i Harry”, Francuzi „Pierre, Paul i Jacques”...
Hrvati bi vjerojatno kazali da dođu sad Petar i Pava‘, ne bi pomoglo. Jozo, Mate, Frane...
Dakle, to su imena koja simplificiraju, pojednostavljuju diskurs, tj. razgovor. Da se isto dogodilo bilo kome, ne bi pomoglo. Na isto mu dođe, htio je reći mister Rino.
Pada nam na pamet Ćiro Blažević koji je volio poštapalicu srpskog predznaka „nisu vam to Mika, Pera, Laza” ili možda i Žika, a ima i ona Ćirina „naći ćemo se kod Gige u šupi”.
Kakav bi to bio šok-šou za prevoditelja da je na Mondialu 1998. Ćiro izvalio „kod Gige u šupi”!? Vrtila bi se wikipedija...
Gattuso je osebujan u izričaju i volimo ga (i) zbog toga. Često će biti noćna mora za prevoditelje, ako nisu verzirani do srži u nogometni i svakodnevni izričaj sa „Čizme”. Nije to akademski talijanski...
A Tizio, Caio i Sempronio zapravo su likovi iz Rimskog carstva. Čujte i počujte, sigurno su mnogi od vas čuli za njih, učili u školi, sjetit će se:
Tizio – Tiberio Grakho (u žargonu bilo koji Titius);
Caio – Gaio Grakho, Ticijev brat;
Sempronio Grakho – otac rečene braće.
Tiberije Grakho (u originalu Gracco) poznati je rimski reformator. Stariji brat Gaja Grakha. Obojica braće bili su ambiciozni aristokrati iz plebejske obitelji. Najozbiljnije su namjeravali rješavati probleme koji su zatekli Rimsku Republiku. Uspon ka političkom vrhu omogućilo im je ugledno obiteljsko podrijetlo, otac Sempronio.
Gattuso je briljantan. Buona fortuna, sretno Rino! Usred Hajdukove kašete brokava!