
Eduard Abazi (57) odličan je sugovornik (ne samo) za nogometna pitanja glede Portugala, evo Silas je i u portugalskom tisku promoviran najprije kao izgledan kandidat za trenera Hajduka, A Bola i Record su mu davali 60 posto šanse, a onda je Record objavio da - neće doći. Da se nisu dogovorili... Ništa od Silasa. „Silasna” putanja...
Abazi je pak u Portugalu više od 25 godina, stariji ga pamte kao Albanca koji je početkom devedesetih došao u Hajduk, bio na klupi za pričuve u slavnoj utakmici kad je Bokšić zabio za trofejni kup 1991. protiv Crvene zvezde u Beogradu i bio je ključar obrane „bijelih” za prvu šampionsku titulu Hrvatske 1992.
Karijera ga je potom odvela i do Benfike za koju je potpisao, a oni ga dali na posudbu u Boavistu, gdje je u konačnici bacio sidro. U gradu Portu, smjer Boavista.
- Ja sam danas skaut Boaviste, a radio sam i u klubu dugo kao trener, u mlađim kategorijama, a sad u doba pandemije zadnju godinu dana imam svoju akademiju, nogometnu školu Abazi RR, Romeo i Richard, to su mi sinovi, daroviti su igrači.
I u albanskim su selekcijama, nije se htio pohvaliti. Nego, tema je trener Silas, ne dolazi u Hajduk?
- Evo me iznenadio novinar iz Recorda, kaže mi ništa od dogovora s Hajdukom. Ja ne znam detalje.
Kažite nam Edo, bi li silan bio Silas?
- Vrlo dobar je trener, mlad, poletan i mislio sam da može ostvariti pravi rezultat u Hajduku. On sigurno ima petlju. I kao igrač je bio vođa, lijeva noga, fin tehničar, „desetka”, kapetan u Leiriji i u Belenensesu dok je igrao. Tek ima 44 godine, dugo je igrao i kao trener bio je dosad samo u Belenensesu i Sportingu. Nema naročito iskustvo, ali ima „žicu” kako se to kaže, jel' tako? E, ostavio je trag svojim karakteristikama.
Koje su to?
- Čvrst je momak, lider, ima svoju ideju igre... Ne robuje toliko rezultatu, želi podučavati igru, a onda se iz dobre igre stvara i rezultat. Ne ide jedno bez drugoga.
Nije dugo ostao u Sportingu?
- Sam je otišao nakon šest mjeseci. A svi znaju da nije bio kriv ni za što. Svi su bili razočarani trenutkom da Sporting objektivno ne može više, i uprava, i navijači i trener je rekao ja idem. Zašto ideš, nisi ti kriv, pitali su se.
U Belenensesu je ostavio dublji trag?
- Tamo je bio duže i podigao ih je. Belenenses je osrednji klub i čim je bio stabilan na ljestvici to je bila velika stvar. Tamo je igrao Ze Pedro, dugokosi, koji će mu postati kasnije pomoćnik.
Oko stožera se razišao s Hajdukom?
- Meni ovu večer portugalski novinari kažu da se dogovor nije ostvario.
Može li se što promijeniti?
- Pa ja to ne znam.
Ze Pedro, hm, google, Jose Pedro Alves Salazar. Kakav mu je bio stožer?
- O, svi Portugalci vole da imaju oko sebe svoje ljude, ne vjeruju nikome, hahaha, nemojte me krivo shvatiti, ali to je i normalno. Da imaš svoje suradnike. I da se nitko ne miješa.
Koliko ih ima, koliko bi ih poveo?
- Šest, sedam, sigurno.
To je Hajduku previše?
- Ovdje se smatra da ne bi bez svojih ljudi dolazio u Hajduk. I da je čvrst u nakani, to se piše, da ih povede sa sobom.
Tko bi to sve bio?
- Ze Pedro sigurno, on mu je desna ruka. On je u Sportingu bio zaveden u protokolu kao trener, jer Silas još nije imao licenciju. Prije dva mjeseca je Silas položio sve i dobio i licenciju. Ima u kompletu dva pomoćnika, pa onda i stratega ili kako se kaže video-analitičara koji sve priprema, pa trenera vratara i kondicijskog stručnjaka. Bili su oni svi s njim u Sportingu. Mislim da bi ih vodio i u Hajduk. Možda mu je i prevoditelj trebao, ne bih se čudio.
Imao bi i u Hajduku pomoćnika, tu su Golem i Španjić?
- Jasno da bi imao. Ali, oni hoće svoje! Pozdravite mi puno Španjića, mi smo dobro skupa igrali i osvojili titulu 1992...
Kako bi igrao Hajduk sa Silasom?
- Lagano, preko zadnje linije. Posjed lopte. I strpljivo. Tražio bi šansu za napad. Studira igru i mlade igrače. Uigrao bi momčad. Znalo bi se kuda idu akcije. Želi se nadigravati.
Žuogo bonito, to bi rekli Brazilci?
- Pa da, jezik je isti, različita su tek narječja. Moglo bi se tako reći. Lijepa igra.
Možete li i vi sada kakvim savjetom pomoći, ako to već ne bude ili nije Silas?
- Oni u Hajduku znaju da sam tu i uvijek spreman pomoći. Podsjetit ću vas da sam prije desetak godina puno uradio da dođe Ervin Bulku, albanski reprezentativac, znam da ga je Poklepović visoko cijenio i da je igrao za Hajduk u Europskoj ligi. Daj Bože da Hajduk opet krene visoko – pričao nam je Abazi.