Hajduk je nakon pet uzastopnih poraza (od čega četiri kod kuće) pobijedio na gostovanju kod Slaven Belupa, u rezultatski nebitnoj utakmici igranoj na očajnom terenu, u kojoj je realno mogao ostati bez punog plijena.
Travnjak na stadionu Ivan Kušek Apaš u toliko je katastrofalnom stanju da je zapravo važnija od rezultata činjenica da nitko od igrača nije potrgao ligamente u onim svim proklizavanjima pri pravocrtnom trčanju. O naglim promjenama smjera da i ne govorimo...
Gomila ozljeda u velikoj je mjeri skrojila momčad Jure Ivankovića, pa smo tako opet gledali prvih 11 Hajduka koji se do prije nekoliko tjedana nikada ne bi našli zajedno na terenu, a opušteni pristup s obje strane rezultirao je zanimljivim susretom u kojem su Bijeli ofenzivno djelovali bolje nego u velikoj većini utakmica proljetnog dijela sezone, dok su defenzivno bili jednako loši.
Napadačka trojka pogotovo je odigrala i više nego dobru utakmicu, a jedan igrač pokazao je kako je nezasluženo bio bačen sasvim u drugi plan i iz ove perspektive djeluje kao inkarnacija onog Hajdukovog sindroma koji kvalitetne i nimalo jeftine igrače preko noći učini žrtvama čestih promjena trenera i njihovih različitih ideja, koje ne donesu nikakav uspjeh, već na kraju dana samo (često nezasluženo) ozbiljnog igrača učine preplaćenim utegom.