Slavko Brničević, iz Dugog Rata, nekoć ekonomist u splitskoj Elektroprivredi javio nam se u redakciju. Želio je i sa svoje strane otrgnuti djelić spomenara Vladimira Beare, jer je vršnjak čuvenog golmana... Šjor Slavko je s Velikim Vladimirom išao u razred, bila je to Klasična gimnazija u školskoj godini 1945/46., prvoj poratnoj.
- Ja sam mlađi od Vlade samo šest dana, uvijek smo bili prijatelji, pustih godina. Želim vam ispričati dva-tri detalja, da obogatim ovaj trenutak tužnih sjećanja. Bile su tada te 1946. godine već velike utakmice na međuškolskom takmičenju, za Klasičnu je branio Vladimir Beara, ljudi iz Hajduka su rado gledali te susrete, tražili talente. Danas bi se reklo da su skautirali...
Vlado je tada već bio i u kazalištu statist, baletan, znam...
- Ja sam mlađi od Vlade samo šest dana, uvijek smo bili prijatelji, pustih godina. Želim vam ispričati dva-tri detalja, da obogatim ovaj trenutak tužnih sjećanja. Bile su tada te 1946. godine već velike utakmice na međuškolskom takmičenju, za Klasičnu je branio Vladimir Beara, ljudi iz Hajduka su rado gledali te susrete, tražili talente. Danas bi se reklo da su skautirali...
Vlado je tada već bio i u kazalištu statist, baletan, znam...