Kada je velikogorički nogometni klub u pitanju, toliko puta zadnjih godina pisalo se o takozvanom “kompleksu Dinama” i nemogućnosti pobjede nad njim. Brojke su neumoljive kada kažu da je u 21 prvenstvenoj utakmici kroz sada već šest sezona, Gorica izgubila od Dinama čak 17 puta, a ostvarila je tek četiri remija.
Trijumf je ostao nedosanjani san za Turopoljce, iako je bilo nekoliko dvoboja u kojima su igrom i prilikama bili blizu, ali tako je to u sportu, dojam se brzo zaboravi, a rezultati ostanu zapisani.
Ostavština prethodnika
U subotu u Velikoj Gorici opet gostuje aktualni prvak s Maksimira, a momčad Dinka Jeličića dočekuje ga kao četvrta u ligi sa samo tri boda manje (19-16). Jako dobar start u sezonu, koji je mogao biti još bolji bez dva minimalna poraza u Osijeku i Varaždinu, koja su se itekako mogla, čak i trebala izbjeći, jak je argument da Gorica ima što reći na terenu i protiv Modrih. No, ono što je možda i važnije je trend s kojim domaći ulaze u ovaj sudar, koji kaže da su od zadnje četiri ligaške utakmice s prvakom izgubili samo jednu, a i ta jedna bila je ona rezultatski nebitna u zadnjem kolu prošle sezone (1:4). Preostale tri završile su 0:0 i 1:1 u prošlom prvenstvu, te 0:0 na Maksimiru u 3. kolu aktualnog.
Čovjek koji je ostvario sve te uspjehe je Željko Sopić, koji je sada na klupi Rijeke, ali njegova ostavština mogla bi biti izuzetno bitna za Turopoljce. Sopić je igračima u glave usadio pristup da se nikoga ne boje, s kojim su i izveli pothvat ostanka u ligi, iako su u jednom trenutku imali i dvoznamenkasti zaostatak za devetim mjestom.
- Uopće nije bitno s kim igramo, svakoga možemo pobijediti - bila je stalna Sopićeva rečenica, koja će se pokazati presudnom, a koliko su je igrači Gorice urezali u sjećanje, najbolje govori izjava Ante Mateja Jurića nakon pobjede 3:0 u prijateljskom ogledu s ljubljanskom Olimpijom prošle subote:
- Čeka nas Dinamo, ali svatko je u HNL-u pobjediv i tako ćemo ući u subotnju utakmicu.
Iste poruke svlačionica Gorice je emitirala prije rujanskog gostovanja Hajduka, koji je tada bio lider, a doživio je poraz 2:1 baš Jurićevim pogotkom u sudačkoj nadoknadi. Dinko Jeličić dobio je od Sopića u naslijeđe vrlo kompaktnu i homogenu momčad, a i on je već Dinamu i Sergeju Jakiroviću pokazao da nema šale kada je u prijateljskoj utakmici u rujnu u Zagrebu odigrao 1:1.
Nada i optimizam Turopoljaca da mogu ravnopravno parirati aktualnom prvaku temelje se i na drugoj najboljoj obrani lige s primljenih sedam pogodaka u 10 kola, kao i na odličnoj prilagodbi većine novih igrača, među kojima prednjače iskusni Mario Maloča i mladi reprezentativac Marko Soldo, posuđen baš iz Dinama.
Pokriće postoji
Maloča je mirnoćom i samopouzdanjem doveo u red zadnju liniju, a Krešimir Krizmanić se povratkom na mjesto stopera preporodio. Merveil Ndockyt se jako dobro snašao u novoj ulozi iza napadača, a Valentino Majstorović je također uhvatio najbolju formu otkako je u klubu. O pouzdanosti Štigleca, Pršira, Raspopovića ili vratara Banića uopće ne treba dvojiti, dok ofenzivni aduti poput Mitrovića, Vujnovića, Blummela i Matavža sigurno mogu dati još više. Još od vremena Valdasa Dambrauskasa nije Gorica djelovala ovako ozbiljno i potentno i zato dobre vibracije pred dvoboj s Dinamom nisu puko hrabrenje bez pokrića...