Odličnu je igru na Poljudu veznjak Lokomotive Robert Mudražija začinio s dva pogotka i prometnuo se u junaka 2:1 pobjede svoje momčadi! U sezonu je ušao nesretno, teže je ozlijedio rame na startnom dvoboju s Istrom 1961 i morao je pauzirati gotovo dva mjeseca. Nakon jeseni prepune oscilacija i hvatanja natjecateljskog ritma poslije te prisilne stanke, u drugom dijelu prvenstva Mudražija je dohvatio kontinuitet igara. I na Poljudu je eksplodirao, odigrao je zacijelo najbolju utakmicu u karijeri - pišu Sportske novosti.
- Kad uzmemo u obzir sve okolnosti, odgovorit ću pozitivno - da, bila mi je to dosad najbolja utakmica! Protiv velikog suparnika, u sjajnom ambijentu, važnost utakmice bila je golema i za nas i za njih... Stvarno sam dobro igrao, bio sam i dvostruki strijelac, doista sam presretan - rekao nam je Mudražija.
Drugi je pogodak bio prava majstorija - fino ste, “mekano”, primili loptu, projurili ste pokraj Eleza kao da ga nema i potom ste mirno realizirali veliku priliku, gurnuvši loptu kroz noge Lučiću...
- Osjetio sam Elezovu nakanu da krene u mene, da me “otkine”. Utrčao sam ispred njega, primio sam loptu, ostala mi je na nozi i bio sam maksimalno koncentriran ispred Lučića i sve je dobro završilo.
Uoči gostovanja u Splitu, u razgovoru za Sportske novosti, poput pravoga proroka, najavili ste dobru igru Lokosa i osvajanje tri boda...
- Sve se dogodilo baš onako kako sam i rekao! Nije to bilo “lupetanje”, osjetio sam na treninzima kako “dišemo”, osjetila se ta velika želja kod svakoga igrača. A temelj optimizmu bile su i naše dobre proljetne igre, samo smo jednom bili ispod svoje razine u nastavku prvenstva, na Rujevici protiv Rijeke. I osjećao sam da ćemo na Poljudu eksplodirati, to se i dogodilo.
Nisam htio provocirati
I vi ste osobno eksplodirali nakon prvoga pogotka, burno ste ga proslavili ispred sjeverne tribine, na sebe ste navukli bijes Torcide, kasnije su vas gađali raznim predmetima prilikom izvođenja udarca iz kuta. Je li bilo provokacije u toj vašoj proslavi gola?
- Nisam želio provocirati i ne vidim tu ništa prijeporno. Što sad, trebalo bi zabraniti proslavu pogodaka!? Da, bilo je pred njihovim navijačima, ali to je posebna draž, pogodak je bio na toj sjevernoj strani stadiona. Da imamo svoje navijače, zacijelo bih slavio pred njima. Ovako se dogodilo tamo gdje sam i zabio gol. A način proslave interna je “fora” s mojim prijateljima. Cijeli tjedan, naime, nisam trenirao, imam veliki hematom na mišiću i do zadnjeg je trenutka bilo upitno hoću li uopće nastupiti. Boljela me noga, no stisnuo sam zube. I kad sam zabio gol, sve su emocije buknule iz mene, stoga je i proslava bila takva kakva jest, “vukao” sam nogu, ha, ha...
Potom je Livaja nesportski i neprimjereno reagirao, uletio je u klupko u kojem ste bili sa suigračima i gurnuo vas je na travu. Kako ste to doživjeli?
- Bio je to Livajin nesmotreni i nesportski potez, ali mogu ga shvatiti. Bio je frustriran, Hajduk se bori za naslov, kapetan je momčadi i time je želio valjda pokazati da stoji ispred svog sastava. Njegova je reakcija možda bila pretjerana, ali ostao sam priseban, “skulirano” sam pretrpio taj ispad i nisam želio stvoriti još veću nervozu, ne treba mi to. Uostalom, bio je to moj sretni trenutak, zabio sam gol, poveli smo, a onaj tko gubi ima se pravo ljutiti. Sve je to bilo u žaru borbe. Kao što sam ja pokazao emociju proslavom pogotka, tako je i on emotivno reagirao na tu moju proslavu...
Je li poslije utakmice bilo nekakvih “repova”, jeste li razgovarali s Livajom, je li vam se možda ispričao?
- Ne, nismo se ni vidjeli. Nije me ni zanimalo, sa svojim sam suigračima proslavio pobjedu i mirno smo otišli u svlačionicu, a oni su ostali pred svojim navijačima.
Nakon utakmice u Splitu, na društvenim ste mrežama primili brojne prijetnje anonimnih “junaka”, Hajdukovih pristalica. Kako to doživljavate?
- Da, svašta su mi napisali, bilo je svakakvih prijetnji. Ali, moram reći da je bilo i pozitivnih komentara. A na te ružne napise odmah su reagirali moji “hahari” iz kvarta, ha, ha, tako da je sve bilo izjednačeno...
Dio ‘folklora‘
Niste, dakle, ozbiljno shvatili te prijetnje?
- Ma ne, to je u današnje vrijeme normalno, dio nekakvog “folklora”. I ranije sam dobivao nekakve slične prijetnje, ne obraćam previše pozornosti na te potankosti - kaže Mudražija.
U najavi utakmice rekli ste nam da su vam utakmice protiv Hajduka u Splitu uvijek posebne. Zašto?
- Jednostavno uživam u takvim utakmicama. Drukčije su od ostalih, igraju se pred lijepo ispunjenim tribinama i taj me ambijent uvijek ispuni kao sportaša, daje mi i dodatnu motivaciju, još sam više “nabrijan” i fokusiran kako bih dobro odigrao. Uživam tamo igrati, volim te situacije kad su svi protiv nas...
Bili ste junak dvoboja, ali cijela je vaša momčad odigrala vrlo dobro, nije bilo slaboga mjesta. Lokomotiva je bila drska, hrabra, agresivna, nametnuli ste svoj način igre...
- Samo se tako može do pobjede u Splitu, to sam i najavio. Nikad, naime, ne možete znati u kojem će smjeru otići utakmica, ali možete prepoznati kakav će biti pristup vaše momčadi. A suigrači i ja željeli smo tu pobjedu više od svega, posao nam je olakšalo Mikanovićevo isključenje i onda je do izražaja maksimalno došao naš defenzivni blok i munjeviti, okomiti izlazak u kontru po bokovima. Sve što je trener Čabraja zacrtao proveli smo u djelo na terenu i stvarno smo dobro izgledali.
Uoči zadnje četvrtine prvenstva zasjeli ste na četvrtu poziciju koja vodi u Europu, imate tri boda više od Osijeka i sve držite u svojim rukama...
- Doista možemo biti ponosni na sebe, na naše dobre igre i rezultate! Sve je sad na nama, u odličnom smo ritmu i samo se nadam da nas neće poremetiti ova dvotjedna prvenstvena stanka, baš smo dohvatili visoku razinu forme. Moramo tako i nastaviti u završnici prvenstvene utrke, a pred nama je i polufinalni kup-okršaj s Rijekom u Zagrebu. U igri smo za Europu na dva kolosijeka i vjerujem da ćemo na kraju ostvariti željeno - podvukao je na kraju Mudražija.